grga_moja_prva_tekma_naslov.jpgKonačno je i naš tajnik, poznati orahovački novinar, novopečeni tata, voditelj naših Plavih noći, dinamovac od glave do pete progovorio za našu stranicu. Sjećate li se Mladosti 127 iz Suhopolja? To je momčad koja nije dožživjela 21. stoljeće, bila je sudionik 1. HNL ukupno četiri sezone u nizu. Tamo nitko nije imao lako gostovanje. Posljednja prvoligaška sezona bila im je 1998./99., a Grga je Dinamo gledao upravo u Suhopolju i to '97.

Bio je 26. travnja 1997. Jutro kao i svako drugo. Subota. Konačno nema škole. Dan sam zamislio kao klasični slobodan učenički dan. Prijepodne malo dužže spavanje pa malo televizije, a poslijepodne s tatom slušati radio prijenose HNL-a. Ta su popodneva nezaboravna. Još se i danas sjećam legendarnog Ive Tomića i njegovog uzvika: "Zaplivala modra vila i gol, bila je to varka malog Marka." Užživao sam kao klinac slušati radio prijenose. To se ne zaboravlja, to su posebne emocije. Utakmicu ne vidiš, ali s trncima i stisnutim šakama čekaš javljanje reportera s Dinamove utakmice.

moja_prva_tekma_grga1.jpgNo, vratimo se u 1997. godinu. Dakle, sve je bilo spremno za slušanje radio prijenosa. Dinamo je gostovao u Suhopolju. S tatom sam za doručkom razgovaro o toj utakmici i o tome kako su oni nezgodni, posebno na svom Parku. No, kako bi mi dinamovci vjerovali u bilo što drugo osim u uvjerljivu pobjedu pa sam ja onako usput prevalio preko usta: "Tata, pa nije to Suhopolje tako daleko. Mogli bismo jednom otići i užživo pogledati Dinamo."

Tata je samo odmahnuo rukom, uzeo vinogradske škare i otišao u vrt. Valjalo je malo urediti maline koje su bile posađene uz samu rijeku. Pitao sam treba li što pomoći, a on je odgovorio da se hvatam knjige jer sljedeći tjedan pišem tri testa. To je stvarno bila istina, ali koga briga za hrvatski, matematiku i logiku kad danas igra Dinamo, pomislio sam.

moja_prva_tekma_grga2.jpgI dok sam se ja u sobi trudio nešto naučiti, mama je odlazeći na posao u tadašnji KIO samo rekla: "Reci tati da nasoli meso za sutrašnji ručak." Dok sam ja ležžao na kauču, ulazi tata i s vrata kažže: "Pa ti se još nisi spremio?!" Skočio sam s kreveta i pitao: "Što, za kuda da se spremim?" Na to će on: "Dobro, onda ja sam idem u Suhopolje."

Nisam vjerovao svojim ušima. Znao sam da je kraj mjeseca i da svaku kunu treba čuvati, ali tata je uvijek imao rezervu. Ovaj put ona je bila za naš Dinamo. Spremio sam se za sekundu i pitao s kim idemo. Kažže on meni: "Što će nam 'ko. Idemo ti i ja našim fićom, pa nije Suhopolje preko svijeta." I tako smo mi sjeli u našeg bijelog fiću i pravac Suhopolje. Vožžnja mi je proletila u trenu. Cestu nisam ni vidio, mislio sam samo kako ću prvi put vidjeti Dinamo užživo.

Došli smo pred stadion "Park". Navijači Mladosti, Kumovi, već su bili u elementu i palili baklje, a Boysi su lagano u pratnji policije pristizali na stadion. Kupili smo karte i sjeli na tribinu iza gola na koji je prvo poluvrijeme napadala Mladost. Na stadionu se skupilo oko 8.000 ljudi koliki je bio i kapacitet. Utakmica je bila neizvjesna. Mi smo napadali, ali ni Suhopoljci se nisu dali tako da je prvo poluvrijeme završilo 0:0.

moja_prva_tekma_grga3.jpg

U drugom je poluvremenu Jozu Gašpara zamijenio Silvio Marić i ubrzo zatresao mrežžu. Automatski sam poskočio s uzdignutim rukama i to jedini na tribini jer su oko nas bili domaći navijači. Iako su to bili obični navijači, domaći ljudi, tata me ipak povukao za ruku i rekao da sjednem.

I kad smo već bili uvjereni da će pobjeda biti mala ali slatka, Mladost je uspjela izjednačiti. Ne sjećam se točno tko je zabio, ali mislim da je to bio Alen Mrzlečki. Sad je onaj ostatak tribine poskočio, a nas dvojica ostali sjediti. Imali smo još par prilika, a na kraju je zicer fulao Zoran Slišković kojeg je tata tada zvao "paradni konj". Marić, Cvitanović i ostali došli su pred tribinu pozdraviti Boyse, a ja sam još dugo gledao za njima.

Nekako smo se dokopali naše bijele ptice i krenuli put Orahovice, a osmijeh mi nije silazio s lica. Prvi put sam gledao Dinamo u žživotu i to s čovjekom koji me naučio voljeti naš klub, našu svetinju. Kući smo se vratili oko 20.30. Mami sam prepričavao svaki detalj s utakmice, a ona je pitala je li meso nasoljeno. Svi smo se pogledali, a tata je bez riječi krenuo soliti meso :)

I dan danas mi je ta utakmica u Suhopolju, Dinamo, tata i ja u fići pred očima i nikada neće izblijediti.

Vladimir Grgurić-Grga

moja_prva_tekma_grga4.jpg