alen_naslov.jpgNajbolji nogometaš među članovima naše udruge prisjetio se svoje prve utakmice u Maksimiru. Bilo je to 14. ožžujka 1992. kada su Dinamo i Hajduk igrali svoj prvi derbi u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Bilo je to vrijeme kada je Dinamo nastupao pod imenom HAŠK Građanski i kada je Hajduk još nekoga mogao pobijediti. Utakmica je završila pobjedom Hajduka 2:1, tako da Alen baš i nema ugodna sjećanja na svoj prvi posjet Maksimiru.

U to sam vrijeme išao u Srednju ugostiteljsku školu u Viroviticu. Bilo je to još uvijek ratno vrijeme pa nogomet nije bio u prvom planu, no ipak se nas nekoliko uputilo na utakmicu u Zagreb jer se igrao prvi derbi u neovisnoj držžavi. Unatoč Domovinskom ratu, koji je uvelike ometao natjecanje, sezona je uspješno okončana. Bila je jedinstvena po tome što nitko nije ispao, a u narednoj sezoni 1992./1993. liga je proširena sa 12 na 16 klubova. Klubovi s dna ljestvice svi su redom bili na prvoj crti bojišnice.

alen1.jpg U Zagreb smo išli vlakom pokojni Roko, Kalc, Boban i ja. Iako su Roko i Kalc bili hajdukovci, na toj su utakmici bili zajedno s nama na južžnoj tribini, koja je tada bila predviđena za Bad Blue Boyse, i navijali za Dinamo. Sva četvorica smo obukli spitke, okrenuli ih naopako na narančastu stranu (kako je to tada bilo popularno) i navijali cijelu utakmicu za plave.

Prije nego smo otišli na stadion, red je bio otići na Trg pokloniti se banu. Tamo nam je prišlo tridesetak hajdukovaca koji su nas pitali odakle smo i za koga navijamo. Nismo imali većih problema i sve je prošlo u prijateljskom razgovoru jer došli smo iz Slavonije koja je tada krvarila pa se to uvažžavalo. Bio je ipak neki Fair play, za razliku od danas.

alen2.jpgDinamo je te prve sezone bio slab i završio je tek na petom mjestu, tako da ne čudi poraz u tom prvom derbiju. Hajduk je bio jak, a Vučević najbolji igrač u Hrvatskoj.

Iako mislimo da je samo danas loša posjeta u Maksimiru ni prije 23 godine nije bilo puno gledatelja. Istina da je vrijeme bilo loše, ali se skupilo tek nekih 7.000 ljudi.

Za Hajduk su zabili Miše i Kozniku, koji je kasnije prešao u naše redove, a za nas ŽŽeljko Adžžić iz jedanaesterca kojeg je izborio Goran Vlaović.

Uvijek ću se sjećati te utakmice, budući da je prva koju sam gledao užživo u Maksimiru, ali smo nažžalost izgubili. Hajduk je te godine bio i prvak sa 10 bodova više od nas. Nekad bilo, sad se spominjalo.

Od Dinamovih igrača s te utakmice zapamtio sam jedino Vlaovića, Adžžića, Ladića te sadašnjeg trenera Zorana Mamića koji je promašio jednu sjajnu priliku glavom za izjednačenje.

Bilo je puno Dinamovih igrača kroz povijest koje sam cijenio, a posebno bih izdvojio Gorana Jurića i Marka Viduku, kojeg nažžalost nije razumjela zagrebačka publika a radilo se o vanserijskom igraču. Od inozemnih igrača najdražži su mi Roberto Baggio i Denis Bergkamp.

                                                  Pozdrav svima!

  Alen Kadežžabek 

alen3.jpg