hec_moja_prva_tekma_naslov.jpgO svom prvom posjetu Zagrebu i Maksimiru piše jedan od najdugovječnijih orahovačkih dinamovaca Slavko Hećimović poznatiji kao Heć. Jedan je od osnivača naše Udruge i dinamovac od glave do pete. Poraze ne podnosi i ne prizna makar igrali protiv prvaka Europe. Dinamo je gledao oko 200 puta, a prva utakmica užživo bila mu je između Dinama i Crvene zvezde 1971. godine. Dinamo mu je doručak, ručak i večera.

Pokojni otac Slavko Hećimović, po kojemu sam dobio ime, prvi me put odveo u Zagreb davne 1964. godine. Imao sam svega deset godina i išao u 3. razred osnovne škole. Sjećam se da je bio vikend, petak ili subota.hec_moja_prva_3.jpg 

Otac je u Zagrebu radio kao trgovac od 1942. do 1945., na mjestu gdje se danas nalazi hotel Dubrovnik, i jako je dobro poznavao grad. Prvo smo otišli na Jelačić plac, kako je otac uvijek govorio za tadašnji Trg Republike, zatim šetali Dolcem i Tkalčićevom ulicom, vozili se uspinjačom itd. Za kraj dana ostavili smo posjet zoološkom vrtu i stadionu u Maksimiru.

Taj se dan nije igrala utakmica, nego smo zamolili čuvara da nas pusti na stadion. On je to na moju sreću i učinio. Sjećam se da su na zapadu dolje još bile drvene klupe, dok su ostale tribine bile betonske. Za klinca od deset godina, koji je došao u veliki grad, bio je to dožživljaj za pamćenje.

hec_moja_prva_4.jpgZa svoju prvu utakmicu u Maksimiru nisam siguran koje je godine bila, ali znam da je bilo jako davno i da smo pred prepunim gledalištem pobijedili Crvenu zvezdu. Koliko sam gledao u Dinamove almnahe, čini mi se da bi to mogla biti utakmica koja je odigrana 28. ožžujka 1971. u kojoj je Dinamo pobijedio 2:0 pogodcima Josipa Gucmirtla.

Na Glavnom me klodvoru dočekao Toma Vinković koji je u Zagrebu pohađao srednju školu, a kasnije i studirao na Filozofskom fakultetu filozofiju i sociologiju. To smo popodne proveli na Trgu zajedno s ostalim navijačima, a nekoliko sati pred utakmicu krenuli prema Maksimiru.

Utakmica je igrana pod svjetlima reflektora, a mi smo bili na starom sjeveru. Od te sam utakmice Dinamo užživo gledao minimalno 200 puta skoro uvijek s istočne tribine. Poslije utakmice igrana je još jedna i to između Karlovca i Zagreba koji su tada bili drugologaši. Danas je normalno da se takva predigra igra prije glavne utakmice, ali tada se, zanimljivo, igrala poslije.

Za Dinamo su tih godina igrali: Dautbegović, Stinčić, Cvek, Gračanin, Valec, Miljković, Tucak, Car, Ramljak, Blašković, Pirić, Breber, Bradvić, Gucmirtl, Azenić, Čerček, Lalić, Renić, Vabec, Rora i Senzen. 

hec_moja_prva_2.jpgOsim na Dinamove, dosta sam išao i na Cibonine utakmice. Najdražže su mi pobjede protiv Crvene zvezde u posljednjim sekundama kada je koš zabio Mihovil Nakić te europsko finale u Novom Sadu kada smo pobijedili talijanski Scavolini.

Od Dinamovih utakmica, na kojima sam bio, uvijek ću pamtiti zadnje kolo 1982. protiv Budućnosti kada smo ponovo postali prvaci nakon 24 godine, zatim pobjedu protv Crvene zvezde 1988. kada je Škoro prebacio dva obrambena igrača i pored golmana Davidovića plasirao loptu u mrežžu za 1:0. Drage su mi još i pobjede u Novom Sadu 1:0 1979. godine, pa Dinamo-Veležž 3:0 1988. godine i naravno legendarna pobjeda protiv Partizana 1997. godine.

Mnogo je igrača koje sam cijenio i volio, ali posebno mjesto u mom srcu zauzimaju u prvom redu Jerković, zatim Miljković, Cerin, Kranjčar, Mlinarić i Cvitanović.

Za Dinamo navijam otkako znam za sebe i navijat ću dok god sam žživ!

Slavko Hećimović-Heć

hec_moja_prva_5.jpg