moja_prva_tekma_-_zorislav.jpg1970. godine svijet je strepio nad sudbinom Apolla 13, prvi put je poletio Boeing 747, Concord je prvi put probio zvučni zid, bjesnio je rat u Vijetnamu, Brazil je osvojio SP, Beatlesi su se razišli, umrli su Jimmy Hendrix i Janis Joplin, rodio se Igor Cvitanović, a Dinamo posljednji put dočekao proljeće u Europi. Bila je to godina koja će po mnogo čemu ostati zapamćena u cijelome svijetu, a Zorislav će ju posebno pamtiti.

Kako se to obično kažže, za Dinamo navijam od malih nogu. Naravno da je i na mene presudan utjecaj imao otac Pavao. U kući su se redovito slušali prijenosi nogometnih utakmica, kažžem slušali jer su tada televizijski prijenosi bili vrlo rijetki, a i televizora baš nije bilo. Na mene su, osim oca, utjecaj imali i stariji dečki koji su znali pričati prave legende o utakmicama tadašnje prve lige.

Bila je nedjelja (utakmice prve lige igrale su se, gotovo isključivo, nedjeljom), 20. rujna 1970. Tada smo žživjeli u Ðurđevcu. U rano jutro sam s ocem krenuo u Zagreb s ciljem da kupimo automobil i, ako bude vremena, odemo na utakmicu. Mislim da je za mene bila važžnija utakmica Dinama nego automobil, iako je i automobil u ono vrijeme bio nešto posebno.

moja_prva_tekma_-_zorislav_2.jpg

Da ne dužžim, kupovina je bila obavljena i krenuli smo prema Maksimiru gdje je gostovao Hajduk, a to je oduvijek bio derbi. Stadion je bio ispunjen, kako se meni činilo, do posljednjeg mjesta. Atmosfera i navijanje fantastični, nešto što ja do tada nisam vidio ni dožživio. Iznenadilo me što je oko nas bilo puno navijača Hajduka. Kako smo na utakmicu došli nešto kasnije, a valjda i zbog uštede, otac nam je kupio karte za istočno stajanje gdje je bilo jako puno hajdukovaca.

Mene su najviše zanimali igrači Dinama. Bili su to moji heroji u predivnim modrim dresovima. Na žžalost, ne sjećam se sastava, ali znam da su te godine za Dinamo igrali vratari: Dautbegović, Stinčić i Kovačić, braniči: Cvek, Gračanin, Valec, Miljković, Mesić, Cukon i Tucak, vezni: Belin, Ramljak, Blašković, Pirić, Baršić, Breber, Bradvić i Azenić te napadači: Čerček, Lalić, Gucmirtl, Rora, Vabec, Kiš, Ražić, Ninić i Cerić.

Iako je od tada prošlo više od četrdeset godina, čini mi se da se još uvijek sjećam huka tribina: Dinamo, Dinamo, Plavi, Plavi... Istine radi, treba reći da je na kraju pobijedio Hajduk 1:0 zgoditkom Jurice Jerkovića. Za mene je utjeha bila što je te iste godine, 3. svibnja, Dinamo dobio Hajduka istim rezultatom pogotkom Ivice Miljkovića.

Kasnije sam često gledao utakmice svog voljenog kluba, no ova mi je posebno ostala u sjećanju, kao što je valjda slučaj sa svim prvim ljubavima.

Zorislav Milković

239_5.jpg

moja_prva_tekma_-zorislav_1.jpg