U Dinamu su igrali šestorica Slovenaca: Srećko Katanec, Stanislav Komočar, Primo Gliha, Zoran Pavlovič, Boštjan Cesar i Gregor idan. Među njima je bilo odličnih igrača, ali Dinamovim navijačima najdrai je bio Grega idan. U Maksimiru je proveo tri sezone i odigrao 139 utakmica. Zabio je jedan gol koji će se zauvijek pamtiti, Zvezdi u zadnjoj minuti. Crvena zvezda vodila je već u prvom poluvremenu 2:0 i bila već tada prvak Europe.
Još i danas u srcima Dinamovih navijača živi 18. 5. 1991. kada je na prepunom Maksimiru u zadnjim sekundama utakmice Grega Židan zabio gol tadašnjem prvaku Europe, Crvenoj zvezdi. Taj pogodak je bio zadnji čavao u lijes jugoslavenske nogometne lige. Šuker, Gašpar i Židan zauvijek su ispratili Zvezdu u "Srbiju na istoku". Iako su, u tzv. Krajini, Srbi već podigli bunu, u Zagrebu se naveliko slavilo uz pjesmu Zlatnih Dukata Neću više ići na tu stranu. Gregu Židana ne pamtimo samo po tom golu, nego i po tomu što je za reprezentaciju Hrvatske odigrao prvu međunarodnu utakmicu protiv SAD-a. Tadašnji hrvatski izbornik Dražan Jerković jedva je skupio 14 igrača: Ladić, Gabrić, Kranjčar, Kasalo, Peršon, Asanović, Vulić, Dražić, Mlinarić, Cvetković, Mladenović, Čelić te Albanac Kujtim Shala i Slovenac Gregor Židan.
Sve te slike pripadaju povijesti. Danas je Židan jednako jak, nabijen, eksplozivan i još uvijek voli nogomet, Dinamo i Zagreb. Što o svemu kaže Gregor:
Ja sam igrač za Guinnessovu knjigu rekorda. Igrao sam za tri reprezentacije; jednu za Jugoslaviju, jednu za Hrvatsku i devetnaest za Sloveniju. Na reprezentativnu utakmicu pozvao me pokojni Dražan Jerković. Na plakatima sam vidio da je to međudržavna utakmica. Znao sam što to znači. Neki Hrvati nisu htjeli igrati, još su kalkulirali. Da sam i ja otkazao Jerkoviću, bilo bi nas svega trinaest. Prihvatio sam to kao normalno i došao na okupljanje u Lagunu i danas mi je drago radi toga. U Sloveniji još tada nisu razmišljali o nogometnoj reprezentaciji, a u Hrvatskoj su mi čak nudili i putovnicu. 18. svibnja 1991. također će mi zauvijek ostati u pamćenju. Sjećam se da nas je Pančev "ubijao" i Zvezda je vodila 2:0. Nakon što smo uspjeli izjednačiti, Šuker u zadnjim sekundama krade Belodediću loptu i slijedi povratna. Ja sam u gol unio i golmana i loptu i sebe. Zatim slijedi trčanje prema BBB-ovcima. To mi je definitivno najdraži gol u karijeri.
Poslije utakmice ekipu Dinama u Plavom salonu primili su predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman i Stjepan Mesić. Jedan Slovenac je barem na trenutak bio nacionalni junak. A Maksimir je kipio...
