4-0_naslovna.jpgCrvena zvezda je u bivšoj državi bila privilegiran klub i protiv njih smo najviše puta bili oštećeni. Na internetu se o tomu ne možže pronaći gotovo ništa, tek o onoj utakmici iz 1990. godine koja nikada nije odigrana. Pobjede protiv njih bile su posebno slatke. Meni su u sjećanju posebno ostale dvije utakmice iz 1986. godine kada smo ih u 11 dana dva puta pobijedili - prvo u kupu 4:0, a zatim u prvenstvu 3:1.

Pobjedama protiv Crvene zvezde svi smo se posebno veselili jer i kada smo bili bolji teško ih je bilo pobijediti, a kamoli kad nismo. Dobro se sjećam koliko su puta sudci bezobrazno potkradali Dinamo u tim utakmicama. Da ne ispadne kako pretjerujem, imam sačuvane neke članke iz novina pa ću tu svoju tvrdnju potkrijepiti dokazima. Jedna od najvećih krađa kojih se sjećam je ona iz 1985. godine kada smo sa Crvenom zvezdom igrali u finalu kupa.

4-0_4.jpgPrva utakmica igrala se u Zagrebu i Dinamo je zaslužženo izgubio 2:1, no u uzvratu Dinamo se predstavio u sasvim drugačijem svjetlu, kao da su igrale sasvim različite momčadi. U Beogradu su Plavi vršili pritisak gotovo svih 90 minuta i imali rezultat 1:1 kada je nekoliko minuta prije kraja utakmice sudac Šoštarić dosudio jedan indirekt, a u tom trenutku u igralište su utrčali folkloraši. Mariborski sudac tražžio je da izađu s terena kako bi se utakmica mogla nastaviti, no nastala je opća gužžva i Šoštarić je neočekivano odsvirao kraj utakmice. Dinamovci su poludili i počeli naganjivati sudca po terenu. Došlo je do nepotrebenog incidenta. Neviđena krađa.

4-0_2.jpg Predsjedništvo Nogometnog saveza Jugoslavije izjasnilo se već sljedeći dan o nemilim događajima u kojemu su oštro osudili ponašanje nekih dinamovaca, a zamjereno je i jednom dijelu publike na nedoličnom ponašanju, kao i organizatoru zato što nije poduzeo potrebne mjere da se protokol oko predaje kupa u potpunosti realizira. Zbog opće gužžve do koje je došlo, general pukovnik Radaković nije uspio čestitati našim igračima. Baš šteta. 

Krađa broj dva, koje se također jako dobro sjećam, bila je iste te godine, samo u mjesecu studenom. Dinamo je ponovno gostovao u Beogradu i igrao odlično. U prvih pola sata vodili smo 2:1, ali tada na scenu stupa sudac Folić iz Titigrada (danas Podgorica). Na kraju utakmicu koju smo trebali dobiti gubimo 5:2! Ćiro je poslije utakmice rekao: Znali smo da nas čeka i provokacija, možžda čak i prijevara, ipak nismo mogli vjerovati. Pa ja sam čak u poluvremenu kad je bilo 2:2 i kad smo dominirali rekao dečkima da mislim kako je sudac ispucao sve adute i da ćemo u nastavku imati pošteno suđenje.

Ispalo je nažžalost naopako. Folić je od Zvezdinih pet golova kreirao četiri, a kada je tako ishod ne možže biti drukčiji. Delegat utakmice, Radomir Arsenijević, na kraju je zaključio da je sudac bio vrlo dobar, ali da je pogriješio kod slobodnog udarca za domaće iz kojeg su oni poveli 3:2. Dinamo je tražžio Folićevo izuzeće za sva vremena, ali se nije žžalio na utakmicu u Beogradu jer bi žžalba ionako završila u košu.

4-0_1.jpg

Krađa broj tri. Dinamo je 1990. godine bio jako opasan i skoro je ugrozio Zvezdine šampionske ambicije. Polusezonu je završio na prvom mjestu s dva boda prednosti. Ekipa je bila odlična s Bobanom, Šukerom, Mladenovićem, Shalom, Panadićem, Ladićem...

Došli smo ponovno u Beograd i ovaj put pobijedili na jedanaesterce, iako smo dvije trećine utakmice igrali bez isključenog kapetana Zvonimira Bobana. To se dogodilo već u 35. minuti. Zvonimir Boban nije mogao vjerovati, samo se uhvatio za glavu. Isključenje je bilo smiješno jer je Zvone isključen zbog prigovora, a ne zbog nekog grubog starta. Kao kapetan prišao je sudcu Ausecu i pitao ga zašto Zvezdi sve svira, a Dinamu ništa. Sudac mu za taj prigovor ne daje žžuti, nego direktno crveni karton.

Bilo je toga još puno, ali mislim da će i ovo biti dovoljno da se vidi kakav je status imao Dinamo u toj ligi.

Sve te prevare skupo smo naplatili 9. travnja 1986. Igrala se polufinalna utakmica YU kupa na stadionu u Maksimiru pred 45.000 gledatelja, koja je završila našom visokom pobjedom od 4:0. Dinamo je sa Zvezdom odigrao puno prvenstvenih, kup i prijateljskih utakmica, no rijetko je kada tako nadigrao Beograđane. U tom finalu prije finala, kako su ga mnogi nazvali, u toj utakmici godine i za Dinamo i za Crvenu zvezdu, igrala je samo jedna momčad - Dinamo. Dinamo je ljutog protivnika nadigrao u svim elementima nogometne igre. Bio je svježžiji, tečniji, sadržžajniji, mudriji, efikasniji, taktički izvanredno pripremljen, kondicijski premoćan i izuzetno inspiriran.

4-0_5.jpg1:0 - Svoju veliku dominaciju Plavi su okrunili u 18. minuti kada je puni Maksimir doslovce planuo od oduševljenja. Bila je to lijepa akcija Dražžena Beseka koji se izborio za jednu već izgubljenu loptu i gurnuo u for Srećku Katanecu. Dinamov vezist nije puno oklijevao, već je brzo i spretno uposlio Marka Mlinarića koga su obrambeni igrači Zvezde ostavili samog. Mlinka se odlično snašao i nezadržživo jurnuo prema vratima. Vratar crveno-bijelih krenuo mu je u susret, ali je plavi kapetan pored njega ubacio loptu u mrežžu.

2:0 - U posljednjoj minuti prvog poluvremena, kada se već očekivao posljednji sučev zvižduk, Katanec je poveo loptu po sredini terena i zatim u pravom trenutku dodao loptu Bori Cvetkoviću. Tadašnji Dinamov brzanac ušao je s lijeve strane u kazneni prostor i kada mu je Ljukovčan krenuo u susret prebacio loptu na suprotnu stranu gdje je u naletu bio ŽŽeljko Cupan. Njemu, sa svega nekoliko metara, nije bilo teško gurnuti loptu u prazna vrata. Sve je u toj akciji bilo milimetarski točno na najljepši mogući način. Mnogi su se poslije pitali kako se to naš lijevi bočni igrač našao na desnoj strani, sasvim blizu protivničkog gola. Njega je tamo odvukao najopasniji gostujući igrač Milko Ðurovski kojega je Cupi slijedio u stopu. Našavši se tako na polovici Zvezde, pred samim šesnaestercom, pratio je akciju do kraja i pogodio. Bilo je to 2:0 za Plave!

4-0_7.jpg3:0 - Odličnu igru Dinamo je okrunio novim pogotkom na samom početku drugog poluvremena. Bila je to majstorska kombinacija. Boro Cvetković, toga dana nezaustavljiv, zahvatio je loptu na polovici Crvene zvezde i na desnom krilu pronašao Mladena Munjakovića. Munja se sjajnim driblingom oslobodio Marka Elsnera i uslijedio je centaršut na lijevu stranu, na drugu vratnicu, a naš kapetan Mlinka bacio se kraj Zvezdine obrane i vratara Ljukovčana te smjestio loptu u nezaštićeni dio mrežže - 3:0! 

4:0 - Crvenu zvezdu dotukao je minutu prije kraja četvrtim pogotkom Stanislav Komočar pa su tako crveno-bijeli u polufinalu kupa dožživjeli pravu katastrofu. Komočar je ušao u kazneni prostor i s petnaestak metara preciznim udarcem pogodio donji desni kut Zvezdina gola - 4:0!

Samo jedanaest dana kasnije ponovno su se susreli isti protivnici, samo ovaj put u prvenstvenoj utakmici. Pobjednik je opet bio Dinamo, ali je ovaj put rezultat bio 3:1. Snješko Cerin postigao je dva gola, a Boro Cvetković jedan. Nažžalost nisam bio na tim utakmicama, ali me otac, 4. svibnja 1986., odveo na sljedeće prvenstveno kolo u Zagreb da pozdravimo ekipu koja je dva puta pobjedila Zvezdu. Dinamo je igrao protiv Budućnosti i pobijedio 1:0, a svoj stoti prvenstveni gol, šest minuta prije kraja, postigao je Cerin. Bila su to vremena za pamćenje.

4-0_8.jpg