Listajući arhivu naišao sam na utakmicu iz 1974. godine koju ne smijemo zaboraviti. Dinamo je pobijedio Reala na njegovom stadionu pred više od 100.000 gledatelja. Iako je bila riječ tek o prijateljskom ogledu, na slavnom madridskom stadionu nikada nije bilo više gledatelja i više razočaranih. Dinamo je pozvan da upriliči predstavljanje njemačkog braniča Paula Breitnera, tj. da bude žrtveno janje, međutim...
Poslije SP-a u Njemačkoj, slavni je madridski klub za trenera angažirao dotadašnjeg izbornika jugoslavenske reprezentacije Miljana Miljanića. Za novu sezonu, u kojoj su namjeravali osvojiti sve što se može osvojiti, kupili su i jednog igrača iz redova svjetskih prvaka Njemačke. Riječ je o slavnom Paulu Breitneru, sjajnom, ali i kontroverznom igraču. On se pridružio zemljaku Guntheru Netzeru, također velemajstoru koji je u Realu bio starosjedioc.
Za predstavljanje Breitnera trebalo je pronaći i adekvatnog suparnika, momčad koja zna igrati, ali koju se može nakantati kako bi spektakl bio potpun. Na Miljanićev poziv stigao je Dinamo, tada u priličnim problemima zbog smjene generacija. Svi veliki igrači su otišli, a trener Mirko Bazić tek je pokušavao oformiti novu ekipu.
Kako je krenulo u prvom poluvremenu činilo se da će Modri biti lagani zalogaj. Naši igrači su toliko bili impresionirani dekorom na stadionu da je Veljko Tukša vidjevši zaista impresivan ambijent konstatirao: "Pa ovdje ljudi sjede i na nebu!" Furiozan je bio početak realovaca predvođenih Del Bosqueom. Sjećamo ga se kao vrlo uspješnog trenera Reala do prije par godina. On je dva puta matirao modrog vratara Milana Šarovića pa se na odmor otišlo s uvjerljivom prednošću domaćina.
No, u nastavku sasvim drukčija slika. Nestalo je straha i ukočenosti, kao da se na terenu pojavila sasvim nova momčad. Već u prvoj minuti drugog dijela Bonić je smanjio rezultat, da bi u 60. minuti Senzen izjednačio. Samo minutu kasnije dobro odmjerenim udarcem Tukša je doveo Dinamo u vodstvo. Izazvao je tajac "na nebu". No Real potvrđuje klasu i u 68. minuti poravnava na 3:3. Silovito su jurnuli po pobjedu. Zaboravili su da bi i Dinamo mogao zaprijetiti iz kontre. Nisu vjerovali da to mogu učiniti preko rezervnog igrača Branka Devčića koji je zamijenio Bedija.
On je projurio po desnoj strani, stigao skoro do korner linije i kada su svi očekivali centaršut, Deva je skoro iz mrtvog kuta opalio prema golu. Iznenađeni reprezentativni golman Garcija Remon nastojao je spriječiti pogodak, ali je samo zakucao loptu u vlastitu mrežu.
Ogromni auditorij gromkim je pljeskom nagradio pobjednike, a zvižducima svoje ljubimce. Inače vrlo strogi trener Bazić dozvolio je neuobičajenu proslavu, sam je odveo igrače na flamenco show u poznati lokal "Las Brujas". Čitav je nogometni svijet brujao o trijumfu Modrih, bez obzira što je bila riječ tek o prijateljskoj utakmici. Miljanić je bio jako deprimiran jer je krivo procijenio suparnika i što je propalo slavlje na predstavljanju novog pojačanja. Na toj utakmici igrao je i Zlatko Kranjčar koji tada još nije imao ni 18 godina.
Madrid, 3.9.1974. - Stadion Santiago Bernabeu. Gledatelja 100.000
Strijelci: 1:0 - Del Bosque (17), 2:0 - Del Bosque (31), 2:1 - Bonić (46), 2:2 - Senzen (60), 2:3 - Tukša (61), 3:3 - Aguilar (68), 3:4 - Devčić (71)
REAL MADRID: Garcia Remon, Jose Luis, Benito, Camacho, Pirri, Vitoria (Grosso), Aguilar, Breitner, Del Bosque, Netzer, Macanas
DINAMO ZAGREB: Šarović, Bedi (Devčić), Jovičević, Miljković, Blašković, Kuže, Čerček, Mustedanagić, Bonić, Kranjčar (Tukša), Senzen
Ovo je ekipa koja je pobijedila Real u Madridu
