kup_1980_naslov.jpgU ovom se trenutku prisjećamo 1980. godine kada je Dinamo, kao autsajder u finalnom dvoboju protiv tada jake Crvene zvezde, usred Beograda osvojio Kup. To su trenuci zadovoljstva koji se evociraju godinama, desetljećima. Nema pravog dinamovca koji ne zna za Dragu Dumbovića, sretnog i spretnog strijelca izjednačujućeg zgoditka u Beogradu. U Zagrebu je slavlje zahvatilo čitav grad. 

Propušteno u prvenstvu, obilato se nadoknadilo osvajanjem Kupa. Redom je Dinamo izbacivao Galeniku (2:1), Rad (4:1), Partizan (1:1, pobjeda na jedanaesterce) i Kikindu (3:1). U finalu je čekala Zvezda.

kup_1980_1.jpg

Po novim pravilima tada su se igrale dvije utakmice. Dinamu je bilo puno lakše jer nam je Zvezda bila dva puta protivnik u finalu (1950. i 1964.) dok se još igrala samo jedna utakmica i to u Beogradu, što su Zvezdaši iskoristili i pobijedili u oba finala. Jedino pravedno i pošteno rješenje bile su dvije finalne utakmice. U prvoj utakmici koja se igrala u Maksimiru, Zvezda je zaigrala oprezno i zatvoreno, računajući da će sve riješiti u drugom uzvratnom meču. Dinamo je igrao vrlo dobro, napadački i na kraju mu se to isplatilo. Nakon odsvirane himne, tadašnji predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske Jakov Blažžević, u pratnji predsjednika Dinama Vida Ročića, spustio se na teren i rukovao sa svakim igračem Dinama i Zvezde.

Treneri Vlatko Marković i Branko Stanković sastavili su momčadi bez svojih ponajboljih igrača. Dinamu su nedostajali Velimir Zajec i Snješko Cerin koji su bili u JNA, dok je Zvezda bila oslabljena za Vladimira Petrovića-Pižžona. Čitavo se prvo poluvrijeme uzalud čekalo na vodstvo plavih, da bi već početkom drugog poluvremena, u 50. minuti, tadašnji naš najbolji strijelac i kapetan Zlatko Kranjčar svladao Ljukovčana iz jedanaesterca. Svi su tada pretpostavljali da takva minimalna prednost neće biti dovoljna u uzvratnom dvoboju, međutim...

kup_1980_2.jpg

Na uzvratu u Beogradu je zbog jake kiše izostao očekivani posjet. U prvoj je finalnoj utakmici u Zagrebu bilo 50.000 gledatelja, dok se u Beogradu skupilo nešto više od 30.000. Crvena zvezda je doista krenula svim snagama opsjedati Dinamova vrata koja je suvereno čuvao Tomislav Ivković, isti vratar koji je nažžalost četiri godine kasnije prešao u Crvenu zvezdu. Pretpostavljalo se da ako Dinamo prvi primi pogodak neće imati šanse, no po kišovitom vremenu i na natopljenom terenu Dinamo je igrao hrabro. Tražžio je pogodak, unatoč riziku da ga primi. Bila je to sjajna utakmica u kojoj su naši igrači svako malo prelazili u kontranapade i na taj način otupili oštricu domaćih napada.

Nade Zvezdinih navijača podgrijao je Zoran Filipović savladavši Ivkovića u 65. minuti. Još se grmljavina s tribina nije ni stišala, a drugi rezervist, ovaj put plavi Drago Dumbović, tek što je ušao u igru umjesto Stjepana Deverića zatresao je Ljukovčanovu mrežu. Onako lakonog zanjihao je najprije Krmpotića pa onda Miletovića da bi na kraju vrhom kopačke rutinski svladao Zvezdinog vratara.

U preostalih 20 minuta naši su se igrači junački borili i zaustavili sve nalete obezglavljenih domaćina. Završilo je 1:1 što je značilo da se Dinamo, osim što je osvojio Kup, nakon 11 godina ponovno vratio u natjecanje Kupa pobjednika kupova. Pobjednički pehar našem kapetanu uručio je Vasil Tupurkovski, tadašnji predsjednik omladine Jugoslavije kojega se sjećamo po tome što je u Predsjedništvu Jugoslavije, zajedno sa Stipom Mesićem, glasovao protiv intervencije JNA u Hrvatskoj i Sloveniji. Čestitke Dinamovcima pristizale su sa svih strana, a uspjeh u Kupu bio je melem na ranu zbog velikog neuspjeha u prvenstvu.

cz_din_1-1.jpg Prijelazno razdoblje donijelo je opet kritičnu situaciju u Dinamu. Razočaran i umoran trener Vlatko Marković se nakon osvojenog pehara povlači, a na njegovo mjesto dolazi eksplozivni Ðalma Marković. Ðalma je ostavio neizbrisiv trag u klubu jer je u školi Hitrec-Kacian odgojio mnogo naših poznatih igrača. A što je kasnije bilo s junakom Dragom Dumbovićem? U Dinamu se zadržžao još tri godine, ali je bio nezadovoljan statusom kod Ćire Blaževića te se skrasio u SAD-u gdje je sjajno igrao mali nogomet. Navodno i danas tamo ima malonogometnu školu. Tko zna sjeti li se pogotka koji je donio toliko sreće Dinamovim navijačima ili je jača gorčina što u Dinamu nikada nije dobio pravu priliku?

1980_tempo.jpg

kuo_1980_3.jpg