kasalo_naslov.jpgJučer sam u Valpovu bio na utakmici veterana Dinama i Valpovke. Tamo je bio i nekadašnji igrač plavih Vlado Kasalo s kojim sam napravio intervju za našu web stranicu. Kasalo je nekada bio odličan obrambeni igrač, a danas je trener u Omladinskoj školi Dinama, inkubatoru koji ne prestaje proizvoditi velike talente.

 

Vlado Kasalo rođen je 1962. godine u Bugojnu. Nastupao je za NK Osijek od 1982. do 1986., za NK Dinamo od 1987. do 1989., za FC Nurnberg od 1989. do 1991. i za Mainz od 1991. do 1994. godine. Bio je svestran obrambeni igrač, najčešće stoper te odličan u igri glavom. Za reprezentaciju Hrvatske odigrao je dvije utakmice 1990. godine protiv SAD-a i Rumunjske. Njegov prelazak iz Dinama u Nürnberg bio je najveći transfer u bivšoj Jugoslaviji.

kasalo_1.jpgNa početku te pozdravljam u ime Udruge navijača Dinama iz Orahovice. Reci jesi li ikada bio u našem gradu ili možžda nekoga poznaš iz Orahovice?

- Puno sam puto bio u Orahovici. Sjećam se da sam kao klinac često dolazio na vaše jezero i Ružžicu grad kao i mnogi Osječani. Spavali smo privatno kod nekih ljudi u Duzluku, ali se više ne sjećam kako su se zvali. U Orahovici nikoga ne poznam, ali kao što sam rekao za Orahovicu me vežžu lijepe uspomene iz djetinjstva.

Čime se danas baviš?

- Pa trenutno sam trener u Omladinskoj školi Dinama. Mogu reći da imamo odličnu generaciju iz koje će sigurno jednog dana dosta klinaca završiti u prvom sastavu Dinama. Već sada imam pet hrvatskih reprezentativaca. Velika je odgovornost raditi s njima jer se tek razvijaju, ali mi je i veliko zadovoljstvo. Slobodnog vremena imam jako malo jer sam po cijeli dan na stadionu, a kada uhvatim malo vremena provodim ga kod kuće sa sinom koji ima četiri i pol godine.

Kako uspoređuješ svoje i današnje vrijeme, odnosno usporedi svoju i današnju generaciju Dinama.

- To je u potpunosti neusporedivo. U moje se vrijeme igrao puno kvalitetniji nogomet. Možžda nismo imali puno uspjeha, nismo igrali neke velike utakmice i osvajali prvenstva, ali smo, uvjeren sam, bili bolji od današnjih generacija. Kada sam ja igrao nastupali smo u Kupu UEFA i nakon što smo u 1. kolu prošli Bešiktaš, imali smo nesreću da odmah u sljedećem kolu naletimo na Stuttgart koji je te godine došao do finala. Mi smo bili jaki, ali za njih su tada igrali Klinsmann, Walter i ostali, sve odreda vrhunski igrači. Osim toga, tada je bila puno bolja atmosfera na stadionu i uvijek nas je gledalo oko 30.000 ljudi.

Kada si došao u Dinamo? Sjećaš li se svoje prve utakmice u plavom dresu?

- U Dinamo sam došao 1987. godine iz Osijeka zajedno s Mirkom Lulićem. Svoje prve utakmice jako se dobro sjećam. Igrali smo protiv Veležža i pobijedili 3:0. Te je godine u Zagrebu održžana Univerzijada, a mi smo mjesec dana prije bili na pripremama. Stadion je bio pun i mi smo razbili jakog Veležža s Kajtazom, Tuceom, Jurićem i ostalima. Znam da su na utakmici briljirali Škoro, Dimitrijević i Boban.

I ja se dobro sjećam te utakmice i puno smo ju puta prepričavali na putu prema Zagrebu, budući da je nekoliko naših članova bilo na toj utakmici. S kim si od bivših igrača ostao  u kontaktu?

- Sa Cvitom radim tako da se s njim najviše družžim, a dobar sam i s Mlinkom, Deverićem i Komljenovićem.

Gdje se u tvoje vrijeme izlazilo i gdje su se proslavljale pobjede?

- Kao što je poznato generacija '82. izlazila je i proslavljala pobjede u Karaki, dok smo mi izlazili u Kiwi. Tu su znale biti velike proslave, a posebno pamtim one kada smo pobijedili Bešiktaš 2:0, te poslije utakmice sa SAD-om na koju sam posebno ponosan. Mnogi Hrvati, koji su kasnije igrali za Hrvatsku, tada nisu htjeli nastupiti, tako da smo u ekipi imali jednog Slovenca i jednog Albanca.

kasalo_2.jpg

Koji ti je trener ostao u posebnom sjećanju?

- Imao sam dosta trenera kroz karijeru. Svakako bih spomenuo Ivicu Rukavinu, koji je nažžalost u lipnju ove godine preminuo, a koji je najzaslužžniji za moj nogometni put. Bio mi je trener u osječkoj Olimpiji, a osim što je bio trener, bio je divan čovjek. Ako se moram odlučiti za najboljeg trenera koji me trenirao onda je to definitivno Josip Kužže. On je za mene najveći. Izuzetno inteligentan i lucidan. Nogomet je imao u malom prstu.

Koji su po tvom mišljenju najbolji Dinamovi igrači u povijesti?

- Najveći igrač s kojim sam igrao jedan je i jedini Marko Mlinarić-Mlinka. Kada bih imao loptu, samo bih njega tražžio jer je ona kod njega bila sigurna kao u banci. Dobri suigrači bili su i Škoro, Lulić, Boban te nažžalost pokojni Čava Dimitrijević.

Kako komentiraš Dinamove nastupe u Ligi prvaka?

- Nema se tu što puno reći, jednostavno mi nemamo moć koja je potrebna za Ligu prvaka. Trebat će nam još puno godina da bismo prošli dalje. Problem je taj što su prije nogomet igrali siromašni a gledali bogati, dok ga danas igraju bogati a gledaju siromašni.

Koji ti se igrač u Dinamu posebno sviđa?

-  Meni osobno Šime Vrsaljko, pa zatim Tomečak, Badelj, Kelava i u zadnje vrijeme mali Kovačić.

Koliko se sjećam u svojoj si karijeri često znao ugroziti protivnička vrata. Koji ti je pogodak najdražži u plavom dresu?

- Onaj protiv Hajduka 1988. godine. Igrali smo pred prepunim Maksimirom i ja sam u 44. minuti zabio gol glavom za 1:0. Utakmica je završila 1:1, a izjednačujući gol postigao je Alen Bokšić.

Kako ti je izgledala inozemna karijera? Jesi li zadovoljan s postignutim?

- Zadovoljan sam svojom inozemnom karijerom. Možžda sam mogao napraviti i više, ali ne žžalim se. Tko zna što bi bilo da je bilo. Kada sam prešao u Nürnberg bio je to najveći transfer u bivšoj Jugoslaviji, a iz Nürnberga sam prešao u Mainz gdje sam odigrao pet sezona.

Poruka za kraj.

- Drago mi je čuti da postoji ovakva Udruga koja je prisutna na svakoj važžnijoj Dinamovoj utakmici u Maksimiru. Nema tko nije primijetio vaš transparent na istočnoj tribini. Lijepo je što njegujete fer i sportsko navijanje, da humanitarno djelujete, da imate svoju web stranicu i da svake godine organizirate Plavu noć. Ako me pozovete na neku od sljedećih vaših zabava, vrlo rado ću se odazvati. Za kraj pozdravljam sve vaše članove i dinamovce u Orahovici i okolici.

kasalo_3.jpg