od_biltena_do_revije_naslov.jpgPolovicom 1951. godine tiskan je prvi broj našeg klupskog biltena. Bio je to odraz potrebe i žželje naših članova da dobiju svoje glasilo koje će donositi aktualne obavijesti. Iako skroman i na samo osam stranica, bio je vrlo dobro primljen. Kasnije bilten prerasta u vjesnik, a sedamdesetih godina u vrlo lijepu reviju koja je, kao klupsko glasilo, imala najdužžu tradiciju u Europi sve do početka 2008. kada je nažžalost izašao zadnji broj. 

Klupsko je glasilo bilo spona između kluba i navijača. Kao i gotovo svaki početak, i naš je bio skroman da skromniji nije mogao biti. Za potrebe našeg članstva u svibnju 1951. godine počeo je izlaziti bilten NK Dinamo, na malom formatu i na svega osam stranica po cijeni od 8 dinara.

od_biltena_do_revije_1.jpgGlavni je urednik bio dr. Antun Lukšić, a uz njega su u redakciji još bili: dr. Jerko Šimić, Oskar Erdelić, Ivo Maleš i Branko Fijačko. Najviše od svih na biltenu je radio dr. Jerko Šimić, a najveći se prostor posvećivao praćenju prvenstva, u kome je Dinamo pod vodstvom trenera Bernarda Hugla uvjerljivo vodio na prvenstvenoj ljestvici, ponajviše zahvaljujući tadašnjim našim sjajnim napadačima Franji Wolflu i Zvonimiru Cimermančiću.

Bilten je redovno pratio i naše juniore, a njegova međunarodna stranica bilježžila je mnoge zanimljive aktualnosti. U broju 4, na prvoj stranici, objavljena je slika bečkog Wackera uoči gostovanja u Maksimiru s velikim naslovom WACKER-DINAMO, srijeda 5.IX.1951. s podnaslovom Da li će Dinamu uspjeti revanš protiv Wackera? Nakon dvije godine naš klupski bilten mijenja format, a jedno se vrijeme pojavljuje i na papiru različitih boja.

1953. godine dosta se piše o stadionu, njegovoj gradnji i budućem izgledu, a u sezoni 1957./58, u vrijeme kada se Dinamo priprema za osvajanje svog drugog naslova prvaka Jugoslavije, uprava odlučuje da se vjesnik nastavi tiskati samostalno, a ne više u sklopu lista ZNS Nogomet.

od_biltena_do_revije_2.jpgPosao u vjesniku je podijeljen, pa Tomislav Crnković i Krešimir Krizmanić pišu aktualne reportažže, a Fedi Kramer počinje s istražživanjem klupske povijesti. Zahvaljujući tom poznatom sportskom novinaru Radio-Zagreba rasvijetljene su i od zaborava sačuvane mnoge bitne činjenice iz povijesti Dinama.

Stalno istražžujući i razgovarajući s najstarijim članovima, osnivačima kluba i igračima svih generacija, Kramer je uspio prikupiti autentičnu građu i do sada izdati nekoliko klupskih almanaha. Vjesnik Dinama, kako se nekada nazivalo naše klupsko glasilo, postaje iz broja u broj sve kvalitetnije i sadržžajnije. Listajući danas već požžutjele stranice iz tog razdoblja uočljiva je briga i trud autora da svaka vijest i svaki članak budu što kvalitetniji i zanimljiviji.

U razdoblju od 1972. do 11. listopada 1981. list se našim članovima ponovno dijeli besplatno. U nastojanju da što više zadovolji svoje čitatelje, redakcija 19. travnja 1976. mijenja format pa naše novine poprimaju revijalni izgled s naslovnicom u boji koja se tiska u tiskari Zrinski u Čakovcu.

od_biltena_do_revije_3.jpgOd broja 268, tiskanog 11. listopada 1981., opet se vraćamo u tiskaru Vjesnika, koji preuzima i marketing, pa je naša revija od tada u prodaji na svim kioscima u bivšoj Jugoslaviji. Naravno da Dinamo kao simbol hrvatstva nije bio omiljen u toj držžavi pa je revija na nekim kioscima često bila ispod pulta.

U vrijeme naših velikih uspjeha, osvajanja naslova prvaka 1982. i Kupa Jugoslavije 1983., revija dostižže brojku od čak 60.000 primjeraka. Tako je naše klupsko glasilo od nekadašnjeg biltena, preko novina koje su se tiskale samo za naše članove, preraslo u reprezentativnu reviju koja je i izgledom i sadržžajem postigla vrlo visok domet i postala rado čitano štivo svih dinamovaca što se odrazilo i na financijskom planu. Naime, revija ne samo da je pokrila narasle troškove izdavanja, nego je ostvarila i suficit te tako postala rentabilna.

od__biltena_do_revije_4.jpgMeđutim, naša revija, kao uostalom i svi sportski listovi, ovisila je o rezultatima. Što su oni bili bolji, revija se više čitala. Zaredaju li pak neuspjesi, zanimanje čitatelja je znatno opadalo. U vrijeme Interneta potpuno je pao interes za klupskom revijom i zadnji je broj izašao početkom 2008. godine.

Danas ljubomorno čuvam sve svoje revije koje sam godinama kupovao i čuvao jer su one podsjetnik na jedno vrijeme i atmosferu što se više nikada neće i ne možže ponoviti.