3-3_naslov.jpg''Obucite lakirane cipele i najbolje odijelo, izaberite najbolju kravatu, danas igraju Dinamo i Hajduk''. Ove je riječi prije više od dvadeset godina izgovorio legendarni reporter Radio Zagreba Ivo Tomić. Danas je neko drugo vrijeme. Tomića odavno nema, a na stadione se više ne dolazi u lakiranim cipelama, ako se uopće i dođe. Podsjetimo se kako je to bilo 1987. godine kada su Dinamo i Hajduk odigrali 3:3 pred 50.000 gledatelja.

Ono što je nekada bio derbi između Dinama i Hajduka, to je kao kad danas igraju Milan-Inter, Manchester-Chelsea, Bayern-Borussia ili Real-Barcelona. I Maksimir i Poljud bili su ispunjeni do posljednjeg mjesta, a gostujući navijači dolazili u velikom broju. Kvaliteta igre bila je na razini najvećih derbija na svijetu. Takav je bio i derbi koji je odigran 1. ožžujka 1987.

3-3_2.jpgDinamo je te sezone nanio Hajduku težžak poraz u Splitu od 4:0! Splitski klub je tada u Zagrebu preimenovan u Hajduk 04. Utakmica u Zagrebu Splićanima je bila prilika za revanš. Bila je to prava invazija hajdukovaca na vječiti derbi. U grad su počeli dolaziti već u petak, što je tada bilo normalno jer su dinamovci i hajdukovci bili u dobrim odnosima. Bez problema su dijelili istočnu tribinu.

Počelo je kako su dinamovci samo poželjeti mogli. Već u 4. minuti tada mladi Zvonimir Boban imao je prvu priliku na utakmici, ali mu je lopta pobjegla. Međutim, nedugo zatim međimursko-varažždinska veza Lesjak-Besek urodila je vodećim pogotkom. Odlična dijagonala Damira Lesjaka do Dražžena Beseka nakon koje je slijedio precizan udarac, a stadionom su se razvile plave zastave i povici ''hoćemo drugi''.

Kad tamo, umjesto drugog gola uletjela su tri zaredom u plavu mrežžu. I to na kakav neobičan, traljav način. Centaršut s lijeve strane, lopta je putovala čitavu vječnost, Ćiro je čak dva puta s klupe viknuo Ladiću da istrči, no naš je golman ostao prikovan za crtu, u skoku su kratki ostali Malbaša i Arslanović i lopta je došla do sina razmetnog Stjepana Deverića. Bio je to neočekivani poklon, a ubrzo je uslijedila i kazna - izjednačenje.

3-3_1.jpgDvije minute nakon toga slobodan udarac za Hajduk. Daljina trideset, možžda i koji metar više. Loptu je namjestio Vulić koji je bio poznat po odličnom udarcu. Naši igrači su smatrali da nema potrebe postavljati žživi zid jer na golu je ipak reprezentativni golman. Ladić u toj situaciji nije reprezentativno reagirao i lopta je s te udaljenosti uletjela pod prečku.

Uskoro je pao i teći pogodak. Bilo je nevjerojatno kako je najbolji Hajdukov igrač Aljoša Asanović sam ostao na desetak metara od Dinamovog gola. Četiri dinamovca uokolo, ali na pet-šest metara razmaka. Asanović si je čak dozvolio luksuz da tehnicira unutar šesnaesterca i to je bilo uvjerljivo vodstvo Splićana 1:3. Na pomolu je bila senzacija.

3-3_4.jpgIpak, ništa nije bilo od revanša bijelih za jesensku četvorku usred Splita. Već nakon pet minuta u nastavku, nakon kombinacije s Vujovićem koji je zamijenio Cvjetkovića, Munjaković je felšom proturio loptu kroz noge Hajdukovog vratara Pralije.

Konačan je rezultat postignut s bijele točke. Malbaša je bio izuzetno siguran realizator, iako je nagovaranje s klupe trajalo dosta dugo. Naime, Ćiro mu je čak tri puta naredio da baš on bude izvođač i to pored Mlinarića i Bobana. Najstrožžu kaznu skrivio je Tipurić koji je pred svojim vratima oborio kapetana Mlinarića.

Bio je to derbi pun uzbuđenja i preokreta. Zanimljivo je da je Hajduk igrao mnogo bolje u drugom poluvremenu, a ono je ipak glatko pripalo Dinamu 2:0. Splićani su čak dva puta pogađali vratnicu. Bile su to povoljnije prilike od onih iz kojih su postigli golove. U tim smo trenutcima imali sreće, ali smo u prvom dijelu imali mnogo više nesreće.

Dinamovci su pokazali visok moral. Nisu posustali ni kada su uvjerljivo gubili. Očito je Ćirinih 15 minuta u svlačionici bilo super motivirajuće. Tim rezultatom nitko nije bio posebno zadovoljan, ali ipak je to bio dobar rezultat za nas jer kad gubiš 1:3 pa izravnaš rezultat, više je razloga za veselje nego za žžalost.3-3_3.jpg