zlajo_naslov.jpgJučer smo na utakmici veterana u Mikleušu za našu stranicu razgovarali sa Zlatanom Arnautovićem. Podsjetimo one malo mlađe tko je Zlajo Arnautović. Rođen je 13.12.1954. u Bihaću. U Dinamo je došao 1981. iz banjalučkog Borca. S Dinamom je osvojio prvenstvo 1982. i Kup 1983. Bio je obrambeni igrač pun snage i odličnog skoka s nekoliko važžnih golova za prvu ekipu. Jučer je i u Mikleušu bio strijelac prvog pogotka za veterane.

- Zlajo, kako si i kada završio u Dinamu?

U Dinamo sam došao 1981. godine iz banjalučkog Borca. Uvijek mi je žželja bila doći igrati za Dinamo, ali sam za Plave potpisao tek sa 27 godina, budući da me Borac nije ranije pustio. Tri sam godine proveo u Dinamu, a onda sam prešao u Bešiktaš za milijun tadašnjih maraka. Klub je na meni dosta zaradio jer sam iz Dinama otišao kao jedan od najboljih obrambenih igrača u bivšoj držžavi. Ubrzo sam se i vratio u Zagreb, a treneri su mi bili pokojni Zebec i Ivić. 1985. godine prestaje moja profesionalna karijera.

zlajo_1.jpg- Što si radio nakon završetka karijere?

Ostao sam u nogometu kao trener, a već godinama nastupam za Dinamove veterane.

- Bili ste sjajna generacija: Ti, Mlinarić, Kranjčar, Zajec, Cerin, Deverić, Hadžžić, Vlak... S kim se od njih najviše družžiš?

Ma dobar sam sa svima, ali najviše se družžim s Hadžžijom i Mlinkom.

- Koja ti je utakmica u plavom dresu posebno ostala u sjećanju?

1981. godine igrali smo protiv Partizana i pobijedili 1:0. Ne sjećam se više tko je zabio gol, mislim Štef Deverić, ali pamtim da je na utakmici bilo 50.000 ljudi, od kojih me 10.000 nosilo na rukama do tadašnjeg Trga Republike. To nikada neću zaboraviti.

- Znam da si često bio i strijelac. Koliko si ukupno golova zabio za Dinamo?

Kao obrambeni igrač zabio sam ukupno 18 golova i koliko se sjećam svi su bili postignuti glavom. 

- Protiv koga ti je bilo najtežže igrati? Koga je bilo najtežže za čuvati?

Ja sam Hrvat od 1991. godine, ali sam tako razmišljao i puno prije. Najtežže je bilo igrati protiv srpskih klubova jer su to bile utakmice od posebnog značaja. Znamo svi što je onda značilo pobijediti Zvezdu ili Partizan. Dinamo je bio i ostao hrvatski ponos. Što se tiče najnezgodnijeg igrača protiv kojega sam igrao, to je definitivno bio Ivan Lukačević. Luks je po mom mišljenju bio najbolji napadač u Jugoslaviji.

zlajo_2.jpg- Čuvaš li možžda koji Dinamov dres iz igračkih dana?

Da, u Bihaću imam svoj muzej gdje skupljam sve dresove pa tako i Dinamove.

- Kako ti se čini današnji Dinamo i kako komentiraš dugogodišnju dominaciju u HNL-u, dok u Ligi prvaka za sada ne možžemo ni do boda?

Ma to je normalno. Dečki daju sve od sebe i ja ih sve jako volim, međutim kao što su oni bolji od svih u domaćem prvenstvu, tako su i svi bolji od njih u Ligi prvaka. Jednostavno su to jače ekipe i trebat će još proći vremena da ostavimo neki dublji trag u tom najjačem klupskom natjecanju.

- Koji ti se igrač najviše sviđa u današnjem Dinamu?

Svi su oni moji i, kao što sam rekao, sve ih volim. Drago mi je što je Sammir pozvan u nacionalnu vrstu jer to svojim igrama i znanjem zaslužžuje, no meni se posebno sviđa mali Alen Halilović kojeg već dugo vremena pratim. Mislim da će postati svjetska klasa.

zlajo_3.jpg- Kakvi su ti planovi za budućnost?

Ja sam u mirovini i nastojim se što više družžiti i igrati nogomet s prijateljima. To nas držži na žživotu. Što se tiče planova, htio bih jednog dana biti trener Dinama ili Bešiktaša.

-Zlajo, hvala na razgovoru i ugodnom družženju. U ime Udruge žželimo ti sve najbolje te da ti se ostvare sve žželje.

Hvala vama! U Orahovici sam do sada bio dva puta i bilo mi je jako lijepo. Pozdravite mi sve dinamovce u vašem kraju i poručite im da ih sve volim!

zlajo_4.jpg