Maksimir je oduvijek teško osvojiva tvrđava za Hajduk, a isto tako Poljud za Dinamo. Pobjede na gostujućem terenu nisu tako česte, pa se stoga rado pamte. Jedna od takvih bila je 27. rujna 1987. kada smo u Splitu pobijedili Hajduka 2:0. Strijelci za Dinamo bili su Jozo Bogdanović i najbolji igrač utakmice Marko Mlinarić.
Ta divna splitska noć, orilo se iz grla naših navijača po svršetku utakmice na Poljudu. Pjesma je začas prihvaćena od igrača i vodstva plavih, a još brže zamijenjena Dinamovom himnom: Nebo se plavi, bijeli se Zagreb grad, Maksimir slavi prvi smo, prvi sad...
Veselje je nastavljeno i dan kasnije u Runovićima gdje su plavi gostovali, u mjestu koje je izbacilo Tucaka i Bobana.
Dinamo je u Splitu slavio uvjerljivo i zasluženo. Uoči utakmice trener Ćiro Blaević bio je vidno uzbuđen, iako gotovo da nije znao za poraz od Hajduka. Prije ove utakmice u Splitu je izgubio samo jedanput. Dinamo je u Split stigao avionom i zanimljivo da su odmah zapeli na aerodromu, budući da su morali čekati prtljagu koja je "zabunom" bila prebačena na međunarodni dio.
Novinari su prije utakmice provocirali Ćiru, ali je Ćiro spustio loptu na zemlju:
Nemojte mi spominjati nikakve tradicije, nikakve usporedbe. Što je bilo, bilo je. Svaki period nosi svoje specifičnosti. Lani smo mi u Split došli nakon kup poraza u Banovićima, jadni i očajni po shvaćanju Splićana. Ali i nabrušeni, anonimni, željni afirmacije. Sve sam poduzeo da motiviram te momke za koje, izuzev Mlinke i još ponekog, nitko nije čuo. Uspio sam. (završilo 0:4!!!) Sada je sasvim obratno. Hajduk ima svojih problema, nekompletan je i nespreman, a mi vodeća momčad na tablici. Sada ispada da smo mi favoriti, a u ovakvim utakmicama nikada nema favorita.
Rijetko se kada dogodilo u Splitu da gledatelji burnim pljeskom nagrade zasluženost Dinamove pobjede kao tada. Dinamo je zaista čvrsto držao konce igre i bilo je samo pitanje kad će tu silnu nadmoć u igri, taktici i tehnici materijalizirati.
Bijeli su i te kako željeli pobjedu, nebi li se tako revanširali za prošlogodišnju katastrofu koju su doživjeli na Poljudu.
Domaći su počeli oštro, a naši ubrzo prihvatili takvu igru pa je bilo mnogo prekida, ali ne i grubosti.
Najbolji igrač susreta po pravilu je bio Marko Mlinarić. Neumoran, kreativan, uz to i strijelac drugog gola.
Po završetku utakmice dobio je i kristalnu vazu Sportskih novosti koja se tada dodijeljivala najboljem igraču utakmice.
