dva_dana_u_glasgowu.jpgKada su Slaven Zambata i Branko Gračanin, zajedno s generacijom 1967., pokorili Europu, ja se još nisam ni rodio, međutim imao sam tu čast i zadovoljstvo družžiti se puna dva dana s istinskim legendama kluba i slušati priče iz slavne povijesti. Neke priče koje sam slušao nisu nikada i nigdje zapisane ili objavljene (takve će i ostati), no puno toga zanimljivog možžete pročitati u nastavku. 

Da je 1967. godine postojao europski Superkup u njemu bi se sastali Celtic i Dinamo. Te su godine ta dva kluba drmali europskim nogometom. 

Dinamo je u svojoj povijesti imao puno rasnih golgetera, ali samo je jedan bio Slaven Zambata. Zambi je bio neponovljivi napadač i kapetan sjajne generacije koji će u povijesti hrvatskog nogometa ostati zapamćen kao prvi igrač koji je podigao pobjednički pehar nekog europskog natjecanja. Diplomirani je pravnik i menadžžer s Fifinom licencom.

Branko Gračanin za Dinamo je odigrao 321 utakmicu, a igrao je na poziciji lijevog braniča. Isticao se dobrom kontrolom lopte te točnim proigravanjem. Danas, nažžalost, u Hrvatskoj na toj poziciji nema takvog igrača.

dva_dana_u_glasgowu1.jpg Kako ste se proveli u Glasgowu?

ZAMBATA: Bilo je predivno, od ambijenta do utakmice, samo je falio jedan detalj, a to je gol s naše strane. Da se to dogodilo sve bi bilo savršeno.

GRAČANIN: Ma sve je bilo super, osim rezultata. Grad, ljudi, pivo, stadion, atmosfera...

Na stadionu su vas dočekale i Celticove legende

ZAMBATA: To mi je bilo jako drago. Dočekali su nas McNeill, moj izravni protivnik na terenu, te njihova dva najbolja igrača Lennox i Chalmers. Fotografirali smo se i sjetili te utakmice kada smo ih pred 46.000 gledatelja pobijedili 1:0, a ja sam na toj utakmici zabio jedini pogodak. Tako smo mi nedavno dočekali stare igrače Petrolula kada su gostovali u Zagrebu. Baš je bilo predivno.

GRAČANIN: Bili smo prekrasno primljeni u njihovoj trofejnoj dvorani. Pogledali smo njihove trofeje i popričali o utakmici iz 1967.  

dva_dana_u_glasgowu2.jpgVaša sjećanja na utakmicu Celtic-Dinamo 0:1 iz 1967. 

ZAMBATA: Celtic je te godine bio prvak Europe, a mi smo osvojili velesajamski Kup. Naš novinar i prijatelj, Miro Rede, rekao mi je: "Vi ste ustvari igrali Superkup, doduše ne služžbeni ali prijateljski". Mi smo bili u Utrechtu na pripremama i Celtic nas je zamolio da odigramo s njima prijateljsku utakmicu, budući da su oni za protivnika dobili Vojvodinu pa su htjeli neku ekipu s ovih prostora koja igra sličan nogomet. Mi smo se odazvali. Bili smo sjajno fizički pripremljeni i izdržžali smo sve te silne napade Celtica te na kraju uspjeli i pobijediti. Bio je to prvi Celticov poraz u pet godina.

GRAČANIN: Mi smo ih tada dobili 1:0, a gol je postigao Zambata u 89. minuti, no moram priznati da se igrala još koja minuta da bismo utakmicu sigurno izgubili jer je Celtic toliko napadao da smo jedva čekali kraj utakmice. Oni su te godine bili prvaci Europe i sjećam se da su u prvih 15-ak minuta imali sedam do osam šansi za gol. Škorić je tu utakmicu, kao i mnoge druge, branio božžanstveno. Isto to nam se dogodilo sada u Glasgowu. Škoti su navalili u prvih 15-ak minuta i zabili nam gol. Oni uvijek tako igraju. Trebalo je izdržžati samo taj početni pritisak jer smo poslije bili bolja momčad koja je imala 17 udaraca prema vratima i veći posjed lopte. No, mi smo u ta dva dana pobijedili u njihovim pabovima, hahaha...

dva_dana_u_glasgowu3.jpgKoje su vam najbolje partije u plavom dresu? 

ZAMBATA: Još dok sam igrao kad bi me novinari pitali koji mi je najdražži gol, je li to neki gol u prvenstvu, gol Jašinu, tri gola u finalu Kupa ili tri gola Zvezdi, ja bih uvijek odgovorio da je to prvi sljedeći gol koji ću postići. No, ako bih se baš morao odlučiti onda bi to bio moj prvi gol za Dinamo 1960. kada smo u polufinalu Kupa gubili od Hajduka 1:0. Ja sam izjednačio na 1:1, a pobjednički je gol zabio pokojni Dražža Jerković. U finalu protiv Partizana Dražža je odigrao fantastičnu partiju i zabijao je golove koje je sudac poništavao. Na to je Dražža rekao: "Ne možže on toliko golova poništiti, koliko ih ja mogu dati". Pobijedili smo ih 3:2 i tako po drugi put osvojili Kup, a Jerković je tada odigrao utakmicu žživota.

GRAČANIN: Svoje najbolje partije u plavom dresu odigrao sam 1968. kada smo Zvezdu pobijedili 2:0 u Zagrebu i 3:1 u Beogradu. 

Kako ste završili u Dinamu?

ZAMBATA: Na moj nogometni put jako je utjecao moj sinjski trener Branko Dragaš koji je bio žžestoki navijač Građanskog i Martina Bukovija. Od njega sam slušao priče o Wolflu, Antolkoviću, Jazbinšeku i ostalima te me tako usmjerio prema Zagrebu i Dinamu. Došao sam na probu i upao u ekipu s jednim Lipošinovićem, Čončom, Matušem, Šikićem, Jerkovićem, Pašićem itd. To su tada bile takve veličine da se pored njih nije moglo loše igrati.

GRAČANIN: Ja sam trešnjevačko dijete pa sam preko Trešnjevke došao u Dinamo. U Dinamo me 1965. godine doveo Milan Antolković koji je smatrao da sam potencijal za Dinamo.

Koliko ste dugo igrali i Dinamu i gdje ste nastavili karijeru?

ZAMBATA: U Dinamu sam igrao punih deset godina, a onda sam karijeru nastavio u belgijskom Waregemu, zatim otišao u Bruxelles, a karijeru završio 1974.

GRAČANIN: U Dinamu sam igrao punih šest godina i odigrao 350 utakmica. Kada sam otišao iz Dinama imao sam već 30 godina pa sam karijeru nastavio u Francuskoj i Belgiji, ali ništa ozbiljno jer sam već bio u poodmaklim godinama za ozbiljan nogomet.

dva_dana_u_glasgowu4.jpg Koji je najveći igrač protiv kojega ste igrali?

ZAMBATA: Kada je Dinamo igrao protiv Santosa i Pelea, ja sam već bio u Belgiji tako da protiv njega nisam igrao, ali bilo je tu puno velikih igrača poput Eusebia, Jackie i Bobby Charltona, Beckenbauera, Rivere, Suareza iz Barcelone i još puno njih.

GRAČANIN: Pele! Protiv Pelea sam igrao četiri puta u žživotu. On je ostavio daleko najveći utisak na mene.

Najbolji trener koji vas je vodio?

ZAMBATA: Bez razmišljanja Branko Zebec, ali najveći utjecaj na moju karijeru ostvario je Milan Antolković, jedan gospodin od glave do pete. Bio je učitelj i pedagog. Budući da oca nisam imao, u njemu sam vidio svog roditelja.

GRAČANIN: Branko Zebec bez sumnje. Nitko drugi mu nije bio ni do koljena.

Neka anegdota

dva_dana_u_glasgowu7.jpg ZAMBATA: Pa prvo što mi pada napamet je finalna utakmica u Leedsu. Igrala se zadnja minuta i kod koga ostane zadnja lopta prije posljednjeg zvižžduka je njegova. Bili su zadnji trenuci utakmice. Vidio sam da smo mi pobjednici jer je bilo 0:0, a prvu smo utakmicu pobijedili 2:0. Leeds je vršio silan pritisak, ali je Škorić sve skidao. U jednom mi trenutku ŽŽoga kaže: "Zambi, pa što ti radiš u šesnaestercu? Idi gore da imam kome ispucati loptu". Ja sam mu na to odgovorio: "ŽŽoga, šuti! Pa vidiš koja je vatra pred našim golom. Moram pomoći u obrani". Zatim sam mu se otkrio kao bek i tražžio loptu. On mi ju je bacio i u tom je trenutku sudac svirao kraj. Ja sam loptu zgrabio i čuvam ju i dan danas, baš kao i onu s utakmice Celtic-Dinamo. ŽŽoga je bio jako nesretan što nije još malo otezao s ispucavanjem da njemu ostane lopta.

GRAČANIN: Lamzu i mene je Zebec posebno volio jer smo bili mangupi na neki način. Mi smo voljeli nogomet, ali i sve ostalo - cugu, žžene, kocku, što je onda bila normalna pojava među nogometašima, međutim Lamza i ja smo se po tome posebno isticali. Jednom prilikom smo Štef i ja zaglavili do jutra. Nismo znali za sebe i takvi smo došli na trening misleći da to trener neće primijetiti, no Zebec je bio veći mangup od nas i kada je trening završio samo je rekao da nas dvojica ostanemo, a svi drugi mogu na tuširanje. Što da vam kažem, kad je završio dodatni trening povraćali smo i Štef i ja. Više nam nikada nije napamet palo da mu slažžemo. Kad bi se sljedeći put napili došli smo do trenera i rekli mu da smo sinoć bili pijani. On je rekao: "Nema problema. Odite u svlačionicu, otuširajte se i dođite popodne na trening". Nije volio da mu se mulja.

Sjećanje na finale Dinamo-Leeds

ZAMBATA: Doček je bio fantastičan! Nije to bio doček kao što ga je imao Goran Ivanišević, Janica i Ivica Kostelić ili naši rukometaši, ali bilo je fantastično. Navijači su se probili na pistu pa je postojala čak i opsanost od spuštanja aviona. Kolona automobila bila je od Velike Gorice do Haulikove ulice gdje smo s peharom izašli na balkon pred okupljenu masu.

GRAČANIN:Iako smo u Zagrebu pobijedili 2:0, u uzvratu je Leeds bio favorit jer je imao strašnu momčad, međutim mi smo odigrali utakmicu bez greške.

Je li Dinamo u vaše vrijeme spadao među najbolje europske momčadi?

ZAMBATA: Svakako! Tih smo godina igrali dva europska finala, protiv Valencije i Leedsa, i zbog toga smo u Europi imali visoki rejting.

GRAČANIN: Apsolutno! Među 10 najboljih europskih momčadi. Kad su pokojnog Branka Zebeca pitali koja mu je najbolja momčad koju je vodio, a vodio je i jedan Bayern Munchen, on je bez razmišljanja odgovorio Dinamo Zagreb.

dva_dana_u_glasgowu5.jpg Zašto onda niste uspjeli postati YU prvaci?

ZAMBATA: Teško mi je to reći. Ja ću prvi preuzeti krivicu na sebe, ali mislim da tada nismo imali jaku logistiku koja je za to bila potrebna. Bilo je tu i nesuglasica na relaciji trener-igrači. Ipak da zaključim, nitko nije kriv osim nas samih.

GRAČANIN: Pod onim uvjetima kakvi su tada vladali, mi nikako nismo mogli biti prvaci. Derbije bismo dobivali, ali dođemo npr. u Niš i ne daju nam da pređemo centar. Sve je unaprijed bilo dogovoreno.  

Kakva je bila atmosfera na stadionu?

ZAMBATA: Ma fantastična! Svaki je derbi stadion bio ispunjen. Kažže se da je rekord Maksimira 63.000 gledatelja na utakmici Zagreb-Osijek, no zaboravlja se da smo mi redovno na derbijima imali prodanih 60.000 s tim da je još 10.000 karata išlo na crno. Atmosfera je bila bez izgreda, tučnjave, ružnog skandiranja...

GRAČANIN: Atmosfera je bila fenomenalna i to se više nikada ne možže ponoviti. Ljudi su tražžili naš savjet, poistovjećivali se s nama, bili smo im idoli. Kada bismo ušli u kafić, restoran ili kazalište to su bile ovacije. Danas ovi naši prošetaju gradom i nitko ih ne prepozna. Bilo je to drugo vrijeme.

Kako vam se čini današnji Dinamo?

ZAMBATA: Dinamo je u stalnom usponu. Uprava, na čelu sa Zdravkom, to lijepo gradi iz godine u godinu. Još nam fali taj europski iskorak i komforan stadion što je jako bitno za povratak gledatelja. Vremena su se promijenila i ljudi neće ići na stadion po kiši kad kod kuće mogu gledati europske lige. Osim toga, ni mediji nam nisu naklonjeni. No, sve će to doći na svoje. Ono što je najvažžnije da nikome nismo dužni. Pogledajte deset najboljih europskih momčadi. Zašto su najbolje? Zato što imaju najveći budžet.

GRAČANIN: Kuća se ne gradi od krova, nego od temelja. Mi prvo moramo srediti obranu. Kad u ekipi imaš dobrog golmana, bekove i stopere onda je sve drugo nadogradnja. Ja ne mogu vjerovati kako u Hrvatskoj nismo u stanju proizvesti lijevog beka još od Roberta Jarnija. To nije neka nauka, samo treba raditi. Zabrinjavajuće je i to što nam je Joe Šimunić još uvijek najbolji igrač, a ima 35 godina. Pitam se što će biti kad on ode?

dva_dana_u_glasgowu8.jpg Vaša prognoza za europsku jesen?

ZAMBATA: Ove godine moramo prezimiti. Mislim da ovaj put imamo ekipu za to. U Glasgowu smo imali šansi kao nikada do sada, ali lopta nije htjela u gol. Nadam se da će već u Salzburgu biti bolje.

GRAČANIN: ŽŽivim za to da prezimimo i da to već jednom skinemo s dnevnog reda. Po prirodi sam optimist, ali svi zajedno moramo stati uz Dinamo. Potrebna je podrška medija i pogotovo navijača. Bez toga bit će teško.

Naša je Udruga svojevremeno uplatila 1.000 kn za plave legende koje teško žžive. Zašto taj projekt nije zažživio?

ZAMBATA: Cijela je sportska javnost bila za to, no netko je to stopirao. Hrvatski jal je razlog radi kojeg to nije zažživilo.

GRAČANIN: Plave legende danas žžive žžalosno. Ne mogu vjerovati koliko grad malo vodi računa o svojim bivšim sportašima. Neki doslovno nemaju što za jesti, a toliko su dali za ovaj klub i grad. Zbog svega toga me srce boli. Čim se pojavila ta ideja, odmah su krenuli i negativni komentari tako da je to ubrzo propalo. ŽŽalosno!

Oporba Šimić, Marić, Šokota, Bišćan?

ZAMBATA: Sve ih volim i poštujem, ali mi nisu baš poznate njihove ideje i ambicije. Iz Dinama su otišli kao veliki igrači, ostvarili su velike transfere i Dinamo im je sve u žživotu dao pa mi nije baš najjasnije što žžele.

GRAČANIN: ŽŽalosno je što su se digli protiv svog Dinama. Mogu shvatiti da je netko protiv pojedinca, ali ne mogu shvatiti da je netko protiv Dinama koji im je sve u žživotu dao. Važžan je klub, a ne pojedinac. Recite mi koliko vrijedi igrač bez kluba? Nula, ništa. S tom svojom inicijativom oni bi htjeli izaći iz anonimnosti u kojoj se trenutno nalaze, ali to nigdje ne možže proći.

Vidimo li se ove godine na Plavoj noći u Orahovici?

ZAMBATA: Moji prijatelji Rora, Škorić, Lamza i Gračanin bili su prošle godine i čuo sam da je bilo jako lijepo. Neću obećati da sigurno dolazim, ali ću se potruditi da ove godine i ja dođem.

GRAČANIN: Prošle sam godine bio i bilo je fantastično. Ove sam godine obećao dovesti moje prijatelje Zambatu i Mlinarića. Vidimo se u Orahovici!

dva_dana_u_glasgowu6.jpg