jozanidjo_naslov.jpgU ovih je stotinjak godina stvorena velika plava obitelj. Bilo je tu prije svega lijepih, ali i tužžnih trenutaka. Uvijek se govori o igračima, trenerima i predsjednicima, ali klub čine i ljudi koji peru rublje, kuhaju, zalijevaju travnjak, prodaju ulaznice... Nekoliko je takvih koji su ostavili duboki trag u Maksimiru, a nezaboravni su prije svih legendarni fizioterapeut Josip Čačković i oružžar Nikola Marković koji su Dinamu mnogo dali. Ovo je njihova priča.

Mnogo je vrijednih ljudi ostalo u sjeni. Treba tu još spomenuti kuharicu Baricu, ekonoma Cizarića, bivšeg direktora Milana Sakomana koji je još 1951. zasadio i brinuo se o najboljem travnjaku u bivšoj držžavi i mnoge, mnoge druge, no ovaj put ćemo prostor posvetiti Jožži i Niđi.

Njih su dvojica bili Dinamova "Katica za sve". Bili su više od fizioterapeuta i oružžara jer su zastupali klub na najbolji mogući način i žživjeli s klubom 24 sata na dan. Jožžu sam upoznao prije četiri godine, ali Nikolu nažžalost nikada.

jozanidjo1.jpgNekada je bilo dovoljno reći Jožža ili još bolje naš Jožža i svi bi odmah znali da je riječ o Josipu Čačkoviću, rođenom Karlovčaninu. Od 1994. godine je služžbeno u invalidskoj mirovini, ali se veza s Dinamom nikada nije prekinula.

Njegov posao nije bio samo za maserskim stolom, već je lepeza njegovih zadužženja bila mnogo šira - od putnih karata, smještaja u hotelima, izbora hrane i nabavke "lunch paketa" za igrače pa do protokolarnih pitanja kao što je bila briga o maksimirskim gostima. Bio je i veza između kluba i navijača.

jozanidjo2.jpgJožža nije žžalio ostati i do kasno u noć s našim najvjernijim članovima i simpatizerima, strpljivo ih slušajući i odgovarajući na njihova brojna pitanja. Ukratko, kad se radilo o Dinamu ništa mu nije bilo teško. Zbog tih je svojih ljudskih kvaliteta i zbog vrhunskog poznavanja svog posla bio neobično cijenjen i voljen u klubu i izvan njega.

Za svoj najsretniji trenutak vezan uz Dinamo oduvijek je govorio da je to bila 1982. godina kada smo osvojili naslov prvaka, a najtužžniji kada su ga istjerali s radnog mjesta u Dinamu što je učinio tadašnji tajnik Branko Devčić. Kada se Ćiro vratio na mjesto trenera, vratio je i Jožžu i Niđu.

jozanidjo3.jpgU dugogodišnjoj praksi pamti težže ozljede Rudija Cveka i Filipa Blaškovića, a posebno se sjeća tragedije Mladena Ramljaka. Najskloniji ozljedama bio je Marijan Čerček, a najčešće je Jožžine maserske usluge koristio Krasnodar Rora.

Jožžu treba upoznati i dožživjeti. Uvijek vedar, nasmijan, pristupačan, uvijek zanimljiv. Njegovi putovi oko svijeta također su utjecali na njega. Upoznao je mnoge velike igrače i ljude, puno usput i naučio. Jožža je volio Dinamo i to što je radio.

jozanidjo4.jpgNikola Marković bio je legendarni oružžar kojeg su obožžavale brojne generacije Dinamovih nogometaša. Nikola je doslovce bio jedna od klupskih legendi - duhovit, uvijek narodski otvoren i iskren, svima simpatičan. Jednostavno bio je nezamjenjiv. Nažžalost Nikola je prerano umro, a na njegovo je mjesto došao zet Livio Cvrk i tako nastavio, da tako kažžemo, obiteljsku tradiciju.

Kažžu da ga je bilo lako pronaći i da vam nije trebala ni adresa ni telefon jer je Nikola uvijek bio u Maksimiru. Po zanimanju je bio KV postolar koji nikada nije bio na bolovanju.

jozanidjo5.jpgOvo je jedan zanimljiv razgovor s njim iz 1987. godine dok je još radio u Dinamu.

Kaj bi vi intervju? Kak se to veli intervju? Ste ponoreli, pa ne dajem ja golove.

- Dajete zgodne izjave.

Pitajte, ak vas baš zanima.

- Kažžu da imate dobru plaću.

Dobra plaća? Joooooj, moram se primiti za trbuh i debelo nasmijati, hahahahaha. Naštancam 6400, tolko malo nemaju ni zagrebački smetlari. Sram me, prijateli misle da se motam tu negdje oko deset.

- S koliko biste bili zadovoljni?

Ha, s koliko bi bil zadovoljan, s koliko bi bil zadovoljan? S onoliko koliko je dosta za pristojan žživot. Eto, moja žžena Štefica dobije prek sedam milja tam u "Instrumentariji", a ima mesec dana ferija. Kaj ja imam?

- Imate čast da se pohvalite "I ja sam igrač Dinama"

Da se razmemo - ja se ne bunim. Šutim, radim i trpim. Tu i tam se malo izlajem.

- Dabome, ta poznati ste humorist. Da li se ponekad ozbiljno naljutite?

Sigurno da da. Svaki put kad dečke napadne raskoš pa dijele dresove klincima kao bombone. Da imam 15 garnitura ne bi niš pričal. Ovak mi je to nekaj najtežže, tak kak bi bilo da mi neko zabije nožž u leđa. Pobijedimo Veležž, a onda Cvjetković i Mustafa posiju majice. Jadam se i pitam Tarzana: "Di bum ti našel baš takvu trinaesticu?" Svaka boja je drukčija. Kad se sunce upre sve je jasno kak pod reflektorima, šarene se, izgledaju kak papani.

nidjo_i_davor.jpg - Primjećujemo Vaše zidne novine. Sve sami isječci o Bori Cvetkoviću i Snješku Cerinu.

Obadva su mi jako draga, zato ih tu metnem. Zgodni su i ovi friški, recimo ovaj Ladić. Fin je i tih. Dođe, niš te ne tražži, kaj mu daš uzme.

- Stariji Vas malo zezaju?

Kajgod. Zvezdan, Hadžžić, Mlinka, sve super dečki. ŽŽal mi je Cerina. Trebal je ostat tu. Vrag ti jebi Austriju. Ko mu je kriv kad je blesav u glavu.

- Današnji igrači mogu se nositi s najboljima?

Najbolji? Koji su to najbolji? Mi smo jači i od Zvezde i od Partizana, o Hajduku da ne govorim.

- Tko Vas je svojevremeno smijenio?

Jožžu i mene sredili su Devčić i Barač. U prvi sam mah mislil da je tu i Rora umešal svoje prste, ali sam ustanovil da ipak nije.

- Kakvi ste s predsjednikom Ivanom Vrhovcem, navrati li u Vašu ordinaciju?

Navrati, navrati. Mi smo vam onak služžbeno na "Dobar dan" i "Doviđenja". Jako pristojan čovek i gospodin. A strašan dinamovac, strašan.

- Imate li djece?

Kaj bi ja imal, ima moja žžena Štefica Marković. Dve cure. Sonja se udala za inžženjera iz Šibenika, a Marina ide u prvi razred nekakvog usmerenog ugostiteljstva.

- Kćerke dolaze na utakmice?

Sonja nikad, žživo joj se fućka, no Marina nori za Mlinarićem. Zafrkavaju je u školi, a i on se njoj javio iz Italije. Zamislite, celu je sobu izljepila njegovim slikama, uništava tapete, baca me u trošak. Vičem na nju, špotam je i kunem: "Ti pol Boga tebi i tom Mlinariću!"

- Zet je dakle Dalmoš i hajdukovac?

Neeeeee, nema taj pojma o nogometu.

- A de je, biste li se pograbili?

Ma da, ne bi mogal ni prismrditi.

jozanidjo6.jpg