kicos_naslov.jpgKrunoslav Kićo Slabinac rođen je 28. ožujka 1944. u Osijeku gdje je počeo bogatu estradnu karijeru prometnuvši se, tijekom 50 godišnjeg bavljenja glazbom, u jedno od najvažžnijih imena hrvatske glazbene scene. Danas ga je gotovo nemoguće vidjeti na televiziji, nastupi su mu rijetki, vječni bećarac, poput mnogih drugih velikana, kao da je nestao sa scene. Upravo radi toga smo ga se sjetili i napravili zanimljiv intervju.

Iza Kiće je do sada ostalo više od 500 snimljenih pjesama, oko 25 LP ploča i CD-a te 50-ak tzv. singlica. Njegov estradni opus zauvijek će se rado pamtiti i slušati. Mnoge nezaboravne pjesme poput: Plavuša, Zbog jedne divne crne žene, U dugim noćima, Tri slatke riječi, Da sam tvoje riječi slušao majko, Otiš'o je s mirisima jutra i mnoge druge proslavio je koristeći nesvakidašnji raspon svog glasa, a unoseći u svaku interpretaciju prepoznatljivu emotivnost.

Kićo je poznat kao veliki domoljub, a svoje hrvatsko porijeklo iskazivao je i u vrijeme kada to baš i nije bilo "preporučljivo". Njegov LP s božžićnim pjesmama tiskan je još 1984. godine. Odlazeći na turneje u Australiju, SAD i Kanadu, u slavonskoj narodnoj nošnji sa crveno-bijelo-plavim pleterom oko pojasa, pronosio je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća ideju o nužžnosti osamostaljenja Hrvatske. Ukratko, Kićo Slabinac spada među najužži krug onih osoba koje su svojim dugogodišnjim radom pridonijele promociji naše držžave.

kicos2.jpgKićo, odmah na početku nam recite za koga Vi navijate - za Dinamo ili Osijek? Naime, to Vas pitam radi toga što imam Vašu fotografiju iz 70-ih godina na kojoj pozirate u dresu s grbovima i Dinama i Osijeka.

- Hahaha, sjećam se te fotografije. A čujte, oduvijek sam imao dilemu između ta dva kluba. Kada bi Osijek igrao u Zagrebu, navijao bih za Osijek, a kada bi Dinamo gostovao u Osijeku navijao bih za Dinamo. Često su me to znali pitati i na tribini kada bi međusobno igrali Dinamo i Osijek. No, ako vam kažžem da se i danas jako uzrujavam kad Dinamo odigra lošu utakmicu, onda je valjda sve jasno.

Pratite li danas nogomet i odete li ponekad na utakmicu?

- Na utakmice više ne idem iz principa. Nekada sam imao počasno mjesto u ložži na zapadnoj tribini, a zadnjih par godina me se nitko nije sjetio tako da više ne idem jer me ne čeka moje mjesto. Osim toga, tu je bila i bolest i još neke okolnosti koje su se dogodile pa sam počeo sve racionalizirati, tako i nogomet. Čuvam snagu za zabave i koncerte, što je ipak moj žživotni odabir. Nekada sam i haklao s bivšim Dinamovim igračima kao što su bili Čonč, Lipošinović, Gucmirtl i mnogi drugi da ih sada sve ne nabrajam. U to sam vrijeme bio gotovo svakodnevno na stadionu. 

kisos3.jpg Usporedite nogomet nekada i danas.

- Nogomet je prije izgledao sasvim drugačije. Bio je to nogomet u kojemu je do izražžaja dolazila tehnika i znanje, a ne toliko snaga. Bio je to puno ljepši i interesantniji nogomet gdje su i tada glavne zvijezde bili uglavnom napadači oko kojih se sve vrtilo. Današnji nogomet se svodi na to da se čim prije dođe do gola bez neke ljepote. Ne znam od koga je to krenulo, meni se čini od Nijemaca, ali to više nije ista igra. Čak se danas i publika nervira ako se neka ekipa ili igrač malo zaigra i prekombinira. Mi smo nekad užživali u takvim potezima, a sada je cilj stići što prije do gola dugim loptama. Meni se sviđa kako igra Barcelona, upravo radi toga što puno kombiniraju i stalo im je do ljepote nogometne igre tako da kod njih čak ni obrambeni igrač ne ispucava napamet loptu.

Jeste li se posebno družžili s nekim od igrača Dinama?

- Mogu reći da sam bio dobar s gotovo svim igračima Dinama koji su tada igrali, a posebno s onom generacijom koja je osvojila Kup velesajamskih gradova 1967. godine. Bio sam dobar s Braunom, Jerkovićem i da ih sada sve ne nabrajam. Zaista s mnogim slavnim igračima.

Znam da ste puno puta nastupali na Plavim noćima. Znate li otprilike koliko je to puta bilo i koja Vam je ostala posebno u sjećanju?

- Stvarno se ne sjećam koliko ih je bilo, ali se sjećam da je cijena uvijek bila dobra, hahaha. Naravno da se šalim. Pjevao sam na mnogim Dinamovim noćima, ali i na Hajdukovim. Moram priznati da sam kao klinac čak jedno vrijeme navijao i za Hajduk jer sam u ulici odrastao s Dalmatincima. No, to je bilo vrlo kratko.

Recite kako Vam se svidjelo na našoj Plavoj noći u Orahovici kada ste i Vi nastupali?

- Bilo je stvarno lijepo, prava navijačka atmosfera. Vidi se koliko volite svoj Dinamo u Orahovici. Organizirali ste sjanu audio-vizualnu večer za svaku pohvalu. Ja sam se iznenadio da se u jednom takom malom gradiću možže organizirati tako lijepa, intimna Dinamova noć. Mislim da su svi posjetitelji mogli užživati, a nadam se da će tako biti i ove godine i da ćemo se ponovno vidjeti, no ono što je najbitnije je da vam u goste dođe netko iz kluba kao što su tada bili predsjednik Mirko Barišić i Domagoj Vida. Da dobijete nekoga tko je meni ravan. (smijeh)

kisos4.jpgVi ste i vezani za Orahovicu, zar ne?

- Jesam. Orahovica je rodni grad moje majke, ujaka i tete, baka je rođena u Čačincima, a udala se u Orahovicu tako da sam i ja često kao dijete dolazio u vaš grad. Tata je rođen na pustari u Zdencima pored Orahovice. Poslije smo preselili u Osijek pa nisam više tako često dolazio kao prije. No, preko ljeta bismo cijela moja obitelj i ja znali doći na jezero i užživati u prekrasnoj prirodi. Dolazio sam i na Merkur, na odmaralište Crvenoga križža tako da me uz Orahovicu oduvijek vežžu samo lijepe uspomene.

Izvodili ste različite vrste glazbe. Koja Vam je bila najdražža?

- Još u osnovnoj školi sam počeo s tamburicom, što sam naslijedio od svojih roditelja i predaka, no u to se vrijeme pojavljuje Rock and Roll, što je definitivno moja prva ljubav zbog čega sam se počeo ozbiljno baviti glazbom. Već poslije sam počeo izvoditi i zabavnu glazbu što je tada bilo neophodno za moju egzistenciju. Trebalo je pjevati i nešto od čega se moglo žživjeti na ovim prostorima.

kicos5.jpgImali ste puno prekrasnih pjesama. Meni su osobno najdražže dvije: "Kako naći pravi put" i "Da sam tvoje riječi slušao majko". Imate li Vi svoje najdražže?

- Meni je to teško odlučiti. Svaka pjesma ima svoje mjesto i vrijeme, emotivni razlog, razlog zbog čega je nastala tako da je to vrlo teško reći koja mi je najdražža. Uglavnom Vi ste izabrali prelijepe dvije pjesme - "Kako naći pravi put" je malo i duhovna pjesma, a "Da sam tvoje riječi slušao majko" mi je posebno draga jer ju je napisao pokojni Arsen Dedić s kojim sam uspješno surađivao. Ja sam pjesmu naknadno uglazbio i otpjevao.

Bili ste ljubimac žžena. Kako ste se borili s tim i jeste li se uopće borili?

- ŽŽene su jedna prekrasna stvorenja za koja sam se počeo interesirati od najranijeg djetinjstva. Trebao sam ići u školu u Ðakovo za svećenika, ali je otac to stopirao jer je vidio kako gledam žžene. Prijetelji i kolege bili su pomalo ljubomorni na moje uspjehe kod žžena, ali to je bilo tako.

Prilaze li Vam i danas ljudi? Što Vam kažžu?

- Normalno da mi prilaze. Neki se žžele rukovati, neki fotografirati, neki žžele autogram, a neki su ožženili crnu žženu pa to žžele podijeliti sa mnom. Uglavnom, i danas kada prošećem po Zagrebu ili kada ispijam svoju kavu u kafiću prilaze mi mnogi ljudi koji me žžele pozdraviti.

kicos6.jpg Vi ste po mom skromnom mišljenju, uz Arsena Dedića, Ivu Robića i Vice Vukova, naš najbolji pjevač svih vremena. Koji je po Vama naš najveći pjevač?

- Ima ih viših i nižžih od mene (opet smijeh), no moram priznati da niste prvi koji ste to rekli. Mnogi smatraju upravo nas četvoricu za najveće pjevače u Hrvatskoj, mada je to teško reći jer sve ovisi o kojoj se vrsti glazbe radi.

Poznati ste kao veliki domoljub. Radi toga ste, svojevremeno, imali i problema. Kakva je bila Vaša uloga u ratu?

- Što se tiče domoljublja, a što sam mogao biti drugo nego što jesam. Ja sam još u bivšoj držžavi rekao tko sam i što sam i da ne žželim cijeli žživot nositi križž Jasenovca. Rekao sam da volim svoju zemlju i da moj hrvatski narod nije genocidan, kako su nas često prikazivali. Za vrijeme rata bio sam u 106. brigadi u Osijeku. Radio sam u logistici. Vozio, prevozio, zabavljao ljude, sve ono što sam najbolje znao i mogao. Puno sam novaca zaradio pjevajući za svoju Domovinu pa sam taj novac usmjerio svojoj Osječko-baranjskoj žžupaniji za obranu. Iz rata sam izašao kao pričuvni bojnik, što je potpisom potvrdio i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Mislim da sam to pošteno zaslužžio. Nažžalost, mnogi su poginuli i nikada nisu dočekali slobodnu i neovisnu Hrvatsku.

Kićo, hvala Vam na ugodnom razgovoru.

- Hvala i Vama. Pozdravite sve dinamovce u Orahovici. Nikada nemojte odustati od našeg Dinama, a vi ste već puno puta pokazali koliko ga volite. Nadam se da se vidimo uskoro na vašoj zabavi. Pozdrav od vašeg Kiće!

kicos1.jpg