skoromania_naslov.jpgPrepoznajete li čovjeka s fotografije? Da, tako danas izgleda Haris Škoro čiji je prelazak iz ŽŽeljezničara bio najspektakularniji Dinamov transfer u bivšoj držžavi. Kao nogometaš bio je tehnički superioran, stanovao je u skupim stanovima i hotelima, družžio se s lijepim žženama, tulumario s Kasalom i Dimitrijevićem. Danas Škoro žživi mirnim obiteljskim žživotom. Modri je dres nosio samo jednu sezonu te je u 29 služžbenih utakmica postigao 14 golova.

Pamtit ćemo ga po spektakularnom pogotku Crvenoj zvezdi 1988. godine u pobjedi 1:0, na kojoj je bilo i dosta članova naše udruge. Nakon samo jedne sezone u Dinamu, dobio je ponudu Torina iz Serie A koja je tada bila najjača liga na svijetu. Kasnije je još igrao za Zürich i Baden. Za reprezentaciju Jugoslavije upisao je 15 nastupa i postigao četiri pogotka izmeðu 1985. i 1989. godine.

skoromania1.jpgŠkoru se u Dinamo pokušavalo dovesti skoro godinu dana, a posao je uz mnogo neizvjesnosti i pompe konačno okončan 26.6.1987. Taj će se transfer pamtiti kao najskuplji u povijesti YU nogometa. Naime, Škoro je za tih godinu dana inkasirao tada vrtoglavih 350.000 njemačkih maraka, namješten stan u zgradi u kojoj je žživio i pokojni Dražžen Petrović te skupocjeni auto (Fiat Ritmo).

skoromania2.jpgDan prije potisa ugovora jedna je lokalna radio stanica lansirala vijest da je Škoro potpisao za Crvenu zvezdu. Ćiro je poludio i odmah nazvao Džžajića koji ga je umirio rekavši mu kako to nije istina.

Konačno se na telefon javio i Škoro. Poručio je Ćiri, koji je bio u predinfarktnom stanju, da je u Sarajevu i da čeka novce. Ćiro nakon tog razgovora sjeda u auto Jure Škegre i juri prema Baščaršiji. Došao je do Škorine kuće s novcem u vrećicama i rekao: "Evo sine, uzeo sam svojoj djeci da bih tebe kupio".

Ovako je sve to, s odmakom vremena, prokomentirao Škoro:

"Prije nego što sam došao u Dinamo, dođe Ćiro i hoće da me kupi. Donese akontaciju i mi trebamo napraviti predugovor. Osjetim ja da je sve to k'o fol, a Ćiro mi govori: "Momak, ti dolaziš kod nas, ti si najbolji igrač u Evropi, narod te čeka, čekaju te mace ispred aerodroma." Ja uzeo repa i kažžem: "Nemojte ništa objavljivati, valja mi još tri mjeseca u ŽŽelji, to je cijelo proljeće, i nemojte ništa da se objavljuje, napast će me ovdje raja." Ćiro govori: "Sine, ništa ne brini, niko to ne zna." Sutradan uzmem novine, SN Reviju, kad na naslovnici piše: "Škoro potpisao Ćiri Blažževiću".

Njega interesuje da se pravi frka. Moj se otac u međuvremenu razbolio od raka na plućima. Bio je ovdje u bolnici i ja zamolim Miroslava da ga prebaci na "Rebro", tada najbolju kliniku za plućne bolesti. "Sine moj, kako ne možže." Mi odmah u bolnicu, a tamo nas čeka cvijeće, bombonijere. Kod primarijusa prijem, sve sjajno, izguraju nekog čovjeka iz sobe za intenzivnu, uguraju mog starog. I Ćiro zadužži levata da svaki dan mora starom odnijeti mineralnu vodu, papuče i sve šta treba. A kulminacija je bila da svako jutro Ćiro ode u bolnicu prije treninga i lično obrije mog starog. Ja u bolnicu, kažže stari: "Pa, to je najbolji čovjek na svijetu."

skoromania3.jpg"Dođe ljeto i ja idem da potpišem ugovor. I čujem: nema para u Dinamu, slabo su prošli u prvenstvu. Ćiro zove i pita dolazim li da potpišem. Ja pitam: "Tata, šta je s parama?" On kažže da me sve čeka. Ja potvrdim da neću doći dok pare ne dođu u Sarajevo. On pita: "Što mi, sine, ne vjeruješ?" I poruči da dolazi. Kad, zove on mene nakon par sati i kažže: "Sine, evo me u Travniku, stavljam cvijeće na grob majke Kate, natjerao si me da od djece uzmem pare." Dolazi kod mene i nosi pare u najlonskoj kesi, mi čekamo pare u kući, burazer, stara i ja, a on dođe i kažže da se prebroji.

Dam burazeru pare da prebroji i vidim on zamotao lovu u papire na kojima su napisana imena: na jednom smotku piše Katarina, to mu je kćerka, na drugom Miroslav, sin. I kažže: "Sine, natjerao si me da od djece skupim pare, ovo mi niko nije uradio, ali vratit ću ti ja ovo." Kako je bio zadnji dan prijelaznog roka, mi sjedamo na avion kad ulazi stjuardesa i kažže: "Gospon Ćiro, gužžva je na aerodromu", on je već javio da nas čekaju. I savjetuje da idemo kroz masu, jer hoće svijet da me vidi. Prva dva mjeseca, spavamo Vlado Kasalo, Zoran Čava Dimitrijević i ja u Intercontiju: jelo se, pilo, večere, ručkovi, častimo raju, haos. Prošlo jedno mjesec dana i kaže Ćiro meni na treningu: "Sine, stigao je račun iz Inter-Continentala, isto je k'o da sam kupio grofa Monte Krista."

skoromania4.jpgHaris je bio i ljubimac žžena. Ljepotice i sponzoruše su ga naprosto oblijetale, a Haris Škoro i Izolda Barudžija bili su najpopularniji par u držžavi.

"Miroslav Blažžević? Neviđeno čudan čovjek, poseban. Nikad nikog takvog nisam sreo u žživotu: 24 sata na dan je u pokretu, sve ima pod kontrolom, veliki je šarmer i jako je inteligentan i sposoban. U njemu radi neki spoj koji je za ove naše krajeve fenomenalan. Ko zna, to je neki spoj Bosne i Hrvatske, nešto neviđeno. Ovako, da se ti baviš boksom, on bi tebe uvjerio da si jači od Tysona, i ti bi odmah, kad bi izašao na ulicu, puko Tysona. Zna stimulirati, njegova najjača osobina je da te ubijedi da sve možžeš i da od sebe daš 120 posto. Kad on držži govor u svlačionici, nema priče, on opali glavom u zid, ti bi rekao izvali zid. Šoumen, jedinstven. Gubimo mi protiv Partizana, a on sva stakla porazbija u svlačionici, a koga štocem udari, ne možže ostati na nogama. Kad je trening, on sve zna: gdje je ko bio, šta je radio, koji je igrač s kojom curom u vezi. Svi mu dojavljuju: Tereza Kesovija, ŽŽeljka Fattorini, Neda Ukraden - on ih šarmira i svi rade za njega. Ne možžeš nigdje izaći, imaš osjećaj da te svi prate. Ja ne ostavljam ključ na recepciji jer rovi po sobama i tražži koje cigare ko puši.

Jednom se vraćam u sobu, negdje je pola jedan, poveo ja neku djevojku i guram vrata hotela, kad s one strane i on izvodi damu. Prolazimo jedan pored drugog, a on autoritet - ovo sad što pričam komično ni izbliza nije bilo tako - ja se smrzo. Izgubimo mi par kola poslije toga utakmicu u Nišu, i on nakon toga držži sastanak. Ladić primio gol na prvu stativu, frajer mu ga spržio, a Ćiro govori: "J…. ti majku Ladiću, nećeš igrati, djece mi moje! Moja je žžena kriva što ti igraš! Vidio sam te kako padaš, puštao sam na videu, ti padaš, padaš, a lopta preko glave... Mrtve mi majke Kate, nikad više nećeš stati na gol." I govori Cupanu nešto, a onda se okrene prema meni: "Vi, seksualni manijaci, povedite računa kako se ponašate." Znam da on to meni na račun, ali ja tišu-mišu, nema priče.

skoromania5.jpgI za kraj:

"Ne bih baš bio siguran u to da sam kao igrač mogao više. I ne treba slušati te priče "ovaj je mogao više od onoga". Mi smo tome skloni. Dobro, uvijek se možže više, ali i manje, svako napravi onoliko koliko je mogao. Ja sam jako zadovoljan: igrao sam u dobrim ekipama, u finom vremenu. Danas žživim mnogo mirnije nego prije, imam više vremena za sebe. Ljudi koji su se bavili nogometom, po dvadesetak godina nakon karijere nisu u sjajnoj poziciji. Ja pokušavam pažžljivo izabrati šta ću raditi, čemu da se posvetim, jer je ono što sam zaista znao raditi prošlo".

 

skoromania6.jpg