sid.jpgKada netko izgovori DINAMO ZAGREB, ili to negdje čujete ili pročitate, svakog pravog dinamovca prođu trnci. To je oduvijek naša svetinja. I u današnjoj samostalnoj i suverenoj držžavi u kojoj slobodno možžemo izražžavati svoj nacionalni identitet, a pogotovo u bivšoj držžavi kada je ta fanatična ljubav za većinu Hrvata bila oblik izražžavanja nacionalnog identiteta i hrvatskog patriotizma. Dinamo je emocionalno mnogo više od nogometa.

Mnogi koji ne vole Dinamo neće se složžiti s činjenicom da je Dinamo oduvijek bio najhrvatskiji klub, ali to je činjenica. Dinamo je tada tretiran kao nacionalni klub i za to postoje mnogi dokazi. Navest ću samo neke.

Krajem 60-ih godina, decentno, bez ikakve pompe, sami su igrači skinuli zvijezdu s tadašnjeg znaka. U najnovijoj knjizi Dinamo - povijest i zlatnih deset godina, koja je izašla u prosincu prošle godine, objavljena je fotografija Dražžana Jerkovića i Ivice Horvata u klupskim odijelima na kojima je skinuta zvijezda s grba.

Današnji je grb zažživio u vrijeme Hrvatskog proljeća 1971. godine kada je Otto Hofmann zvijezdu vješto sakrio među kockice šahovnice. Svi se još dobro sjećamo 80-ih godina prošlog stoljeća kada niti jedna utakmica na Maksimiru nije prošla bez šahovnice na tribinama.

No, sve to ne znači da su Dinamo vodile samo "Hrvatine" ili  da su za Dinamo igrali isključivo Hrvati. Na čelu kluba znali su biti narodni heroji (Marko Belinić i Ivan Šibl) te istaknuti komunisti Jakov Blažžević, Ivo Vrhovec i Ðuro Prilika. Iz naših je redova puno igrača otišlo igrati u Partizan i Crvenu zvezdu, a za Dinamo su igrali braća Cvetković, Panić, Stojić, Dimitrijević, Mihajlović itd., no unatoč svemu tomu većina je Hrvata upravo preko Dinama izražžavala svoj nacionalni identitet i to iz gore navedenih razloga. Ta šahovnica na grbu bila je ljudima tada sve.

Kažžu da slika govori više od 1000 riječi pa pogledajte što je na ovoj slici zajedničko svim kapetanima Dinama (obratite pozornost na kapetansku vrpcu). To nije bila iznimka, nego pravilo. To je bio Dinamo, ponos svih Hrvata. 

sad.jpgDanas je drugo vrijeme. Dinamo nije miljenik ni medija ni javnog mnijenja koje oni stvaraju, ali upravo radi toga imamo zadaću da tu situaciju preokrenemo i to i činimo.

Dinamo je najbolji klub u ovom dijelu Europe, Dinamo možže biti uzor svim drugim nogometnim i inim klubovima u Hrvatskoj. U ovo vrlo teško vrijeme, kad je hrvatsko gospodarstvo u izrazito lošem stanju, a inozemni dug neoprostivo visok, naš klub nikada nije bio blokiran, uvijek je bio likvidan i ono što je najvažžnije postižže najbolje rezultate u svojoj povijesti (izuzetak je generacija '67).

Naravno da i mi, kao i svaki klub na svijetu, imamo svojih problema, no obzirom na svekoliko okružženje i klimu klub i dalje opstaje, pobjeđuje i ide krupnim koracima naprijed. Pogledajte gdje su drugi hrvatski klubovi, gdje je Hrvatski olimpijski odbor, gdje je Cibona, kakva je općenito situacija u košarci, rukometu i ostalim sportovima. Upravo radi svega toga ovo što je Dinamo ostvario u posljednjih 10-ak godina je čudo nad čudima. Svake godine smo prvaci i igramo u europskim natjecanjima. Takvo rezultatsko razdoblje ne postoji u našoj vlastitoj povijesti, ali ni u povijesti većine drugih europskih velikana.

Često se u medijima može pročitati kako Dinamo žživi od gradskog novca što nije točno. Istina je da određena sredstva klub dobije iz gradskog proračuna, ali Dinamo većinu novca sam zaradi te pametnom politikom u svoje redove dovodi igrače kao što su Modrić, Eduardo, Mandžžukić, Vrsaljko, Lovren, Ćorluka, Kovačić, Ćorić, Soudani, Fernandes, Henriquez, Olmo itd. Naši igrači igraju u najvećim klubovima na svijetu.

Prije bismo bili sretni kad odigramo jedno kolo u Europi, a danas nam u goste svake godine dolaze Real, Bayern, Arsenal, PSG, Juventus i ostali europski velikani. U ovako nehumanim i neprijateljskim uvjetima i u ovakvoj krizi koja nas okružžuje to je ravno svjetskom čudu.

Po GFK institutu Dinamo i danas ima najviše navijača. Ljudi i dalje vole svoj Dinamo, ali iz mnogo razloga izgubili su naviku dolaska na stadion. S Dinamom, a i turistički, prošao sam gotovo sve najveće i najpoznatije nogometne stadione u Europi. Oni su mjesto okupljanja, radosti, veselja, gurmanskih užžitaka i spektakla. Mi ništa od toga nažžalost trenutno nemamo, ali se borimo da to promijenimo. Mislim da u ovaj stadion više nema smisla ulagati sredstva. Nama treba jedan manji, super moderan stadion na koji će ljudi dolaziti sa zadovoljstvom. Najvjernijima nije bitno kakav je stadion i hoće li pokisnuti, ali smo u manjini.

samo_d.jpgOsim toga, naši mediji strane klubove i igrače nameću našoj djeci kao idole, a naše neprestano kritiziraju. Što su sve samo pisali o Brozoviću, a danas čovjeka tražži pola Europe. To je taj hrvatski jal i ljubomora.

Osjetim to i na terenu kada učlanjujem djecu u Dinamo. Neki koji su donedavno bili najvjerniji članovi više ne navijaju za Dinamo, nego su prešli na Real, Barcelonu ili Bayern. Katastrofa. Ali isto tako postoje i oni koji se vraćaju u Dinamo ili se prvi put učlanjuju. Svakim ih danom očekujemo sve više. 

Tu bi naš marketing trebao odigrati ključnu ulogu, ali oni često nisu na nivou. Začahurili su se u Zagrebu umjesto da idu u manje sredine privući nove navijače. Iako se mi povjerenici na terenu svake godine trudimo kako bismo povećali broj članova, članstvo nam iz godine u godinu opada. Ono što je najgore imamo osjećaj kao da to nikoga ne zanima.

Do sada smo u Orahovici organizirali devet Plavih noći, a iz kluba nam se nisu udostojili poslati niti jednog igrača iz prvog sastava. Jednom je bio predsjednik Mirko Barišić i reprezentativac Domagoj Vida i to je sve. A upravo smo mi povjerenici i naši članovi oni navijači koji kupuju godišnje ulaznice, koji svake godine plaćaju članarinu i kupuju suvenire te tako izravno donose novac u naš klub.

Na način da se to sve ignorira ne privlače se navijači i novi članovi. Gdje su utakmice u manjim sredinama? Gdje su suveniri koje bismo dali potencijalnim članovima kod učlanjivanja? Gdje su Plave noći po cijeloj Hrvatskoj? Gdje je Fan Shop? Znamo da ponekad postoje i objektivni razlozi, da je prvi sastav rasprodan gotovo cijelu godinu, ali s navijačima se mora više i bolje raditi jer Dinamo nije samo Zagreb, Dinamo je čitava Hrvatska. Svi zajedno bismo se morali više potruditi da nam bude još bolje.

Ne znam jel oni to u marketingu, i općenito u klubu, shvaćaju, ali nama je Dinamo više od nogometa, on je ljubav, on je simbol, on je klub koji volimo bez zadrške jučer, danas i sutra. Dinamo je svetinja!