bbb_u_bl.jpgNa utakmici Borac-Dinamo iz gledališta su odstranjeni Dinamovi navijači Bad Blue Boysi. Bilo je to prije točno dvadeset godina, 7. listopada 1989. Dan kada je prvi put u povijesti našeg prvoligaškog nogometa odstranjen i posljednji gostujući gledatelj. Na toj utakmici bili su i neki članovi naše Udruge.

 

U 40. minuti banjalučkog nadmetanja "milicija je postupila po naređenju" i vrlo brutalno otjerala dio posjetitelja s Gradskog stadiona na kojemu je bilo oko tisuću navijača Dinama. Kasnije se ispostavilo da prave zapovijedi nije ni bilo (izdao ju je službenik Borca), a još manje naredbe da se upotrebe palice i ostale "odgojne metode" te da se navijači strpaju u geto na pomoćni stadion, bez hrane i vode. No, oni koji su "stvar izveli" očito nisu smatrali za potrebno da bilo što dokazuju i bilo što opravdavaju. Naprotiv.

bbb_u_bl2.jpgCitiram tadašnjeg izvjestitelja Sportskih novosti Tomislava Židaka:

...Zašto je obijesna zagrebačka regimenta istjerana sa stadiona i smještena u izolaciju pomoćnog igrališta, te obrađivana od organa reda, čak i previše revno? Nitko, pa čak ni pripadnici ekstremne zagrebačke navijačke skupine BBB ne tvrdi da su ti momci "nevini kao uskršnje ljubičice", ali način na koji se s njima postupalo u Banjaluci zaista nije u redu. Pa ako su već isukani pendreci na goloruke adolescente, koji su bili oboružani jedino dimnim kutijama i petardama te "škakljivim" Jelačićima i vilama, moglo se bar poštedjeti ženski dio Dinamove navijačke grupe. 

Darko Tironi, reporter Sprinta, bio je još dramatičniji:

...Bio je to milimetar do masakra. Nešto slično još nismo vidjeli, još manje doživjeli. Na isteku je 40. minuta. Iza sjevernog gola probudiše se BBB, tri-četiri baklje pale se u rukama, dvije lete prema igralištu, k tomu još jedna dimna kutija i dvije tri petarde. Ništa naročito, čak bismo rekli sasvim skroman pirotehnički show, ni približan onim blještavim predstavama s Kantride, Poljuda, Maksimira ili beogradskih stadiona. Ali, čini se, to je Banjaluka, tu važe sasvim drukčija pravila igre. Zbunjeni arbitar Mateo Beusan pravi se u tom času većim katolikom od Pape. Demonstrativno i kočoperno prekida igru, zove delegata i uporno mu govori: "Prekinut ću susret, ispazniti tribine".

bbb_u_bl3.jpgDelegat ga pokušava smiriti, a jedan sjedokos čovjek u sivom odijelu dolijeva ulje na vatru. On je predstavnik domaćina i pita sudca Beusana: "Da ispraznimo tribinu?" Beusanov odgovor: "Ispraznit ću tribine, ispraznit ću tribine". Sjedokosom je to bilo dovoljno. Poskočio je, potrčao prema sjevernoj tribini i dobacio milicioneru: "Sudac je naredio da ispraznite tribinu". I ofenziva je počela. Plave su uniforme preskočile ogradu, jurnule na masu isukanim palicama preko nebranjenih ruku, tijela, glava... Narodna milicija tukla je iz čista mira, bez ikakvog razloga, zboj jednog NAMJERNOG nesporazuma.

Bilo je naravno i prikaza sa sasvim drukčijim predznakom, pohvala na račun pravovremene zaštitničke intervencije banjalučke milicije, zgražanje nad vandalskim ponašanjem zagrebačkih navijača. Najviše takvih komentara dolazilo je iz Beograda. Nitko nije ni pokušao ustvrditi da su BBB nedužni, ali na istoj toj utakmici i domaći su navijači palili baklje i neukusno skandirali, ali nisu bili zbog toga premlaćeni, a kamoli odstranjeni. Dinamo je osumnjičen za organizaciju putovanja svojih navijača. Tada smo se svi pitali zašto se baš na Dinamovcima počela primjenjivati tehnika izvanrednih mjera, ali smo svi dobro znali odgovor. Dinamovi navijači uvijek su bili pravi Hrvati koji su s ponosom nosili Dinamov grb koji se, kao i danas, sastojao od crveno-bijelih kockica. Komunistička vlast im je zamjerala što u hrvatskom grbu ne vide zvijezdu i klasje, a u devedesetim godinama im se nažalost zamjeralo što vide zvijezdu i klasje. Paradoks! Među prijavljenim prekršiteljima reda u Banjaluci našao se i tadašnji kapetan Dinama Zvonimir Boban zbog uvreda upućenih samom milicijskom zapovjedniku.

bbb_u_bl4.jpgbbb_u_bl5.jpgBoban je svjedočio kako mu je milicajac rekao "zagrebački majmune", na što mu naš kapetan nije ostao dužan. To je bila država s dvostrukim vrednovanjem narodnih okupljanja što nije pridonosilo sređivanju situacije te eliminaciju destruktivnih raspoloženja i opasnih gibanja masa, već upravo suprotno. Što je bilo s takvom državom i što se dalje događalo, znate i sami.