mojaprvadamir.jpgNa našoj ćemo se stranici prisjetiti nekih povijesnih utakmica i velikih pobjeda Dinama. Prvo ću vam opisati utakmice iz 1982. i 1983. godine kada sam prvi puta uživo gledao Dinamo. Povijesno gledano one nisu bile toliko važne, ali su meni najvažnije.

 

Dinamo sam prvi puta gledao 21.11.1982. u Osijeku. Dinamo je sezonu prije bio prvak nakon 24 godine i u novo prvenstvo krenuo je u obranu naslova. Na utakmicu me vodio otac, baš kao u pjesmi Kemala Montena, i ostavio mi u naslijeðe navijanje za zagrebačke plave.

Iako je to bilo prije 26 godina, meni se čini kao da je bilo jučer i svega se dobro sjećam. Dinamovci su se u to vrijeme u Osijeku osjećali kao kod kuće i od dvadesetak tisuća prisutnih sigurno je polovica navijala za Dinamo. Na sve četriri strane stadiona plavile su se zastave, kape, šeširi i šalovi, a bio je prisutan i veliki transparent Mi smo Šokci iz Koritne - Dinamovci od glave do pete.

os-din_ulaznica_1982.jpg

povijesne_osijek1.jpgpovijesne_osijek4.jpg

Dinamo je nastupio u sljedećem sastavu: Ivković, Bračun, Z.Cvetković, Hadžić, Mustedanagić, Arnautović (Bošnjak), Deverić, Cerin, Kranjčar, Mlinarić i B.Cvetković.

Dinamovci su dobro znali što ih čeka u Gradskom vrtu jer je Osijek loše stajao na tablici i trudili su se svakako doći do pobjede tako da su na trenutke igrali preoštro. Sudac je bio Papec iz Ljubljane koji je domaćinu tolerirao oštru igru. Utakmica je završila 2:2, a igrač utakmice bio je Snješko Cerin.

Demantirao je sve one koji su govorili da je igrač koji zna postići pogodak samo iz gužve u šesnaestercu. Nakon efektnog pogotka škaricama Sportingu iz Lisabona i Hajduku u Splitu, sve iz udaljenosti, ovoga je puta savladao i osječkog golmana Alempića oštrim i preciznim udarcem s tridesetak metara.

Drugi pogodak takoðer je bio u Cerinovoj režiji. Majstorski je prešao dvojicu osječkih braniča, zaobišao i Alempića te uputio loptu prema mreži. Štef Deverić pratio je cijelu akciju i kada je već Žeravica htio izbaciti loptu iz gola, Deverić je smjestio loptu u mrežu. Za Osijek su golove postigli Redžepagić i Džeko koji je kasnije prešao u Dinamo.

povijesne_dinamo_v.jpgPrvu utakmicu na maksimirskom stadionu gledao sam 10.04.1983. Igrali su zagrebački i vinkovački Dinamo. Pretpostavljam da me otac vodio baš na ovu utakmicu jer je mislio kako neće biti gužve. Te se nedjelje u Maksimiru okupilo toliko ljudi kao da je derbi prvenstva, negdje oko 40.000. To je danas nezamislvo i na europskoj utakmici, a lijepo se vidi na fotografiji s te utakmice na kojoj su redom: Edi Krnčević, Sulejman Halilović i Srećko Bogdan.

Dinamo(Z) pobijedio je 4:2. Sjećam se da je puno ljudi govorilo kako su došli vidjeti i pozdraviti Tomislava Ivkovića koji je prešeo u redove vinkovačkog imenjaka. Ivković se nije baš proslavio jer je dobio četiri komada.

Prvi gol postigao je Cico Kranjčar iz slobodnog udarca s ruba šesnaesterca. Izjednačio je Srećko Lušić, a onda je dva gola postigao leteći Australac Edi Krnčević. Kod trećeg gola je naš bivši vratar izvukao deblji kraj jer je u skoku uvijek dominirao izuzetni skakač Edi Krnčević. Èetvrti gol postigao je Snješko Cerin u akciji u kojoj je sudjelovao kompletan napad: Mlinarić, Dumbović, Krnčević i Kranjčar. 

To je bilo vrijeme za pamćenje. Imao sam sreću gledati jednu od najtalentiranijih Dinamovih generacija. Kakav se tada nogomet igrao i kako su tada stadioni bili puni, to danas možemo samo sanjati. Dinamo je te godine završio na trećem mjestu što je bio neuspjeh jer su svi očekivali obranu naslova prvaka. Gorak okus ublažilo je osvajanje kupa u utakmici protiv Sarajeva.

Damir Najmenik

povijesne_dinamov_2.jpg