soudani orahovicaNakon skoro punih devet godina, Dinamo je na Maksimiru neočekivano izgubio od Hajduka i još se više udaljio od obrane naslova prvaka. Cijeli se tjedan pričalo samo o tome hoće li Soudani nastupiti u derbiju te hoće li Rijeka negdje kiksati. O Hajduku je malo tko razmišljao i to nam se obilo o glavu. Soudani je nastupio, Rijeka je također kiksala, ali mi smo odigrali katastrofalnu utakmicu i izgubili od jednako tako lošeg Hajduka.

Ovaj proljetni Dinamo nema ni glavu ni rep. Previše se luta u taktici, a pogotovo u početnom sastavu. Kada je službeni spiker pročitao sastav, svi smo ostali začuđeni kako je to mali Knežević dobio prednost ispred Sammira, Ćorića i Pavičića te zašto pored naša dva desna beka (Matel i Stojanović) na tom mjestu igra Šitum. Ubrzo se to pokazalo kao velika pogreška.

Kada je trener shvatio što je napravio, i u igru umjesto Kneževića uveo Sammira, već smo gubili 1:0. Ni 15 udaraca na gol, ni 13 kornera, ni 70% posjeda lopte nije nam pomoglo. Hajduk je tako nakon devet godina dočekao pobjedu na Maksimiru i to u utakmici u kojoj smo bili apsolutni favoriti.

Rijeka je imala meč loptu, ali ju nije iskoristila. Istra je Rijeci otkinula dva boda i time još uvijek ostavila otvorenu utrku za naslov. Do kraja je sedam kola i Riječani imaju sve u svojim rukama. Imaju nezgodne dvoboje protiv Osijeka, Lokomotive, Hajduka i Slavena (prije završne utakmice na Maksimiru) i vrlo je lako moguće da negdje kiksaju. Pitanje je možemo li mi s ovakvom igrom pobijediti sve do kraja?

Na kraju mogu samo reći kako potpuno shvaćam onako slavlje na kraju utakmice. Nakon desetljeća gaženja, slavlje Splićana potpuno je razumljivo. Trenutno su na 4. mjestu, ispali su iz Kupa i naravno da im je ova pobjeda došla kao melem na ranu. Ovako smo mi slavili kada smo pobijedili veliki Arsenal. Čestitamo!

dinamo hajduk17 220417