dinamova_istina_naslov.jpgDinamova povijest dosta je komplicirana pa ćemo probati riješiti neke nejasnoće. Politički vladari često su se iskaljivali na našem klubu mijenjajući mu ime kako su htjeli, želeći ga upregnuti u svoje političke ciljeve. Naši navijači nisu sigurni kada je klub osnovan te da li ćemo 2011. slaviti 100 godina kluba. Naravno da ćemo slaviti.

Mjesec svibanj 1945. godine bio je vrlo značajan i presudan za zagrebački i hrvatski nogomet. Početkom mjeseca, 2. svibnja, još su se igrale utakmice u NDH, u kojima su susjelovali najpopularniji zagrebački nogometni klubovi - HAŠK, Građanski i Concordija. A u istom mjesecu, nakon dolaska komunističke vlasti, ukidaju se svi tradicionalni zagrebački klubovi te se održavaju utakmice između raznih brigada, divizija i armija. Komunisti su htjeli uništiti tradiciju najuspješnijeg hrvatskog kluba, ali mi to ne možemo prihvatiti.

dinamova_istina_1.jpgO samog početka navijači Građanskog priklonili su se Dinamu i u njemu vidjeli nasljednika Građanskog. Dinamo je časno nastavio purgerskim putem i zato mu pripada posebna zasluga u očuvanju tradicije i identiteta kvalitetnog zagrebačkog nogometa. Komunisti su mogli uništiti dokumentaciju i trofeje, odvesti najbolje igrače u Beograd, ali dušu i inat Purgera i Hrvata nisu mogli.

I dok su se drugi zagrebački klubovi dizali i spuštali, ispadali i ulazili u prvu ligu, Dinamo je od samog osnutka bio i ostao najbolji zagrebački klub. Tako je Zagreb, grad s bogatom nogometnom tradicijom, ostao preko noći bez kvalitetnog nogometa i slavnih klubova. Umjesto slavnih klubova, nova vlast ne gubi vrijeme i prazninu nastoji popuniti osnivanjem fiskulturnih društava, po sovjetskom uzoru na bazi sindikalnih struktura.

Dinamo je osnovan 9. lipnja 1945., ali su igrači najboljih zagrebačkih klubova prilično lutali, često nastupajući i za nekoliko momčadi. Bili su doslovce izgubljeni. Jako se pazilo da se u novoosnovanom Dinamu ne nađe previše igrača Građanskog, od kojih je svaki bio reprezentativac i idol zagrebačke publike. Raštrkani po raznim brigadama i armijama strpljivo su čekali početak nekog ozbiljnog natjecanja. Na najbolje igrače oko su bacili oficiri vojničkih sastava pripremajući ih za odlazak u Partizan.

Mnogi su se nadali da će tradicionalni klubovi ipak biti obnovljeni s novim upravama, ali od toga nije bilo ništa. dinamova_istina_2.jpgKino dvorana u Gundulićevoj ulici bila je tog 9. lipnja premala da bi primila sve one koji su željeli sudjelovati tom velikom i važnom događaju za budući športski život Zagreba. Kada je na red došlo pitanje imena kluba, čulo se svakakvih prijedloga: Elektra, Jedinstvo, Element, Amater, Čekić, Čelik, Pajser...

Uvidjevši da nema pripremljenog i argumentiranog prijedloga, Ivica Medarić predložio je ime DINAMO, po popularnom moskovskom klubu. Takva su bila vremena. Istodobno je ime odgovaralo i osnivaču-društvu komunalaca, u kojem su bili električna centrala, vodovod, ZET i plinara, a u čijim je strojevima osnovni pokretač dinamo. Prijedlog je jednoglasno prihvaćen i tako je novo društvo dobilo i novo ime pod kojim djeluje i do danas.

Dinamo je odmah stekao glas jakog društva. Nastavio je na tradiciji najpopularnijeg prijeratnog zagrebačkog kluba Građanskog, od kojega je preuzeo i plavu klupsku boju, trenera Martina Bukovija, publiku, a i većinu ponajboljih igrača: Franju Wolfla, Ivana Jazbinšeka, Augusta Lešnika, Zvonimira Cimermančića, Mirka Kokotovića, Branka Plešu, Milana Antolkovića, Emila Urcha, Ernesta Dupca i Ivicu Reissa.

Iako je Dinamo osnovan nakon rata, 9. lipnja 1945., iako je po uzoru na poznati moskovski klub dobio ime, brojni naši članovi i navijači nikad ga nisu smatrali novim klubom jer ga je publika Građanskog prigrlila svim srcem, smatrajući da je njihov Građanski samo promijenio ime. Kolikogod se pojedinci trudili dokazati kako je Dinamo sasvim novi klub, u svijesti nogometne javnosti on je bio i ostao nastavak Građanskog. To su pobijali samo oni za koje je sve počinjalo tek nakon 1945. godine.

dinamova_istina_3.jpgPrvu službenu utakmicu Dinamo je odigrao 23. lipnja 1945. protiv Reprezentacije zrakoplovstva i pobijedio 2:0. Stručni rukovoditelji Dinama Ico Hitrec i Branko Kunst su za tu prvu povijesnu utakmicu odredili sljedeći sastav: Dogan, Osojnik, Lojen, Franičević, Hunjet, Kurtanjek, Medarić, Tomšić, Duković i Kokotović. Utakmica je odigrana na igralištu Građanskog u Koturaškoj ulici pred 8.000 gledatelja. Prvi stirjelac za Dinamo bio je Ivica Medarić, a na 2:0 povisio je Nikola Duković.

Nakon što su uspostavljeni dobri kontakti s beogradskim i riječkim nogometašima, 5. kolovoza 1945. došlo je i do prvog susreta s tradicionalnim rivalom Purgera, splitskim Hajdukom. Na plakatima u Splitu utakmica je najavljena kao susret Hajduka i Građanskog zbog činjenice da je većina igrača Građanskog pristupila Dinamu i zbog velike popularnosti starih Purgera u Splitu, baš kao i danas kada Dinamo dolazi u Split. Budući da je Dinamo bio tek u stvaranju momčadi, izgubio je taj prvi susret 2:0.

Natjecanje u Prvoj saveznoj nogometnoj ligi počelo je 25. kolovoza 1946. i Dinamo je zauzeo drugo mjesto iza Partizana. Već u prvoj utakmici Dinamo je bio oštećen. Gostovao je u Titogradu protiv domaćina Budućnosti i pobijedio 3:2. Međutim, kada su Plavi došli u Beograd, na utakmicu 2. kola protiv Crvene zvezde, saznali su da je rezultat 2:2 jer je treći pogodak poništen, navodno zbog toga što je već isteklo vrijeme, a sučev sat nije bio ispravan. Već sljedeće prvenstvo Dinamo je prvak države.

Početkom devedesetih godina na Maksimiru se moglo čuti skandiranje Građanski, Građanski. Bio je to otpor prema komunističkoj vlasti, a i rat je bio pred vratima. Da je tada prihvaćen prijedlog Građanski, vjerojatno nikada ne bi došlo do promjene imena u HAŠK Građanski i Croatia.dinamova_istina_4.jpg No, kako se to nije dogodilo, u Domovinskom ratu Dinamo i dalje ostaje simbol hrvatstva kakv je bio 45 godina. Publika ne prihvaća ni HAŠK Građanski ni Croatiju i sve glasnije traži povratak imena Dinamo. Tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman imao je čudnu ideju. Htio je da maksimirski klub bude i najtrofejniji i najstariji, a to nije išlo.

Prvo je pokušao s imenom HAŠK Građanski, a zatim s imenom Croatia, što je također bilo neprihvatljivo ime za klub jer su svi hrvatski klubovi Croatia. Kroz sljedeće godine bitka za povratak imena Dinamo pretvorila se u političko pitanje prvog reda. 14. veljače 2000. ponovno je vraćeno ime Dinamo, a 19. veljače odlazimo na utakmicu u Borovo selo kraj Vukovara jer je Dinamo nakon gotovo deset godina nastupio pod svojim imenom.

Na jednoj od sjednica Izvršnog odbora, NK Dinamo proglašen je nasljednikom Građanskog i njegove predratne tradicije. Tim činom ostaje Dinamo, ali ne rođen 1945., nego kao sljednik Purgera koji su svoju aktivnost počeli 26. travnja 1911. To je istina koju moramo cijeniti i poštovati jer ako smo već izgubili slavna zagrebačka nogometna klupska imena, neka nam bar ostane slavna purgerska tradicija. Bilo bi smiješno da zbog jednog nerazumnog čina ukidanja zagrebačkih klubova Dinamo bude najmlađi član Hrvatske nogometne lige.