npGledajući posljednje europske utakmice hrvatskih klubova vidjeli smo fantastičnu atmosferu u Rijeci, Osijeku i Splitu, gradove i navijače koji žive za svoj klub. Naša zadnja utakmica na Maksimiru igrana je pred nešto više od 7000 gledatelja u otužnoj atmosferi gdje pola ljudi zviždi nakon primljenog gola. Zagrepčani su ponovo dokazali da ne zaslužuju klub koji je 11 godina zaredom bio prvak Hrvatske i koji baš svaku godinu igra u Europi.

Dinamo trenutno ne izgleda dobro, to je činjenica, čak se ne možemo sjetiti kada je izgledao lošije, ali je li to razlog da mu se ne da podrška? Sva četiri hrvatska kluba su prošla u play-off za europske skupine i na tom im treba čestitati.

Novine i portali vrište od sreće i euforije, iako je tek Rijeka osigurala jesen u Europi. Drugi to tek trebaju učiniti. Dinamo 10 godina zaredom igra po skupinama, od toga čak 4 puta u Ligi prvaka, i niti jednom to u medijima nije bilo popraćeno s toliko euforije i sreće. Iako nas je UEFA proglasila Real Madridom kvalifikacija, to kod nas kao da nitko ne cijeni. Istina je da smo u Ligi prvaka uglavnom  bili samo sudionici, ali trebalo je doći do toga. Koliko je to teško vidimo po ostalim klubovima koji godinama ne uspjevaju proći ni kvalifikacije.

I umjesto da to Zagrepčani cijene i da dolaze na stadion, oni i dalje kukaju i pronalaze uvijek neke izgovore zašto ne idu na utakmice. Nisu ga napunili ni kada su nam u goste dolazili velikani poput Bayerna i Juventusa. Malo im je kriv Mamić, pa loša igra, derutni stadion, kiša, hladnoća, tko zna što sve ne. Zagreb kao da je umro za Dinamo. Istina je da Zagrepčani nikada nisu mogli sami napuniti stadion, bilo na utakmicama Dinama ili reprezentacije, nego su ga mahom punili Slavonci, Baranjci, Hercegovci, Zagorci, Prigorci, Međimurci, Ličani, Dalmatinci...

I sada kada je neimaština učinila svoje i svi koji su prije dolazili na utakmice iz udaljenijih mjesta sada više nemaju novaca, a Zagrepčani za Dinamo nisu zainteresirani. Kada netko izgovori Dinamo Zagreb, ili to negdje čujete ili pročitate, svakog pravog dinamovca prođu trnci. Mi Dinamo oduvijek podržavamo i uvijek ćemo ga podržavati. On je za nas emocionalno mnogo više od nogometa. On je ljubav, on je simbol, on je klub koji volimo bez zadrške i zato dolazimo na stadion, kupujemo godišnje ulaznice, učlanjujemo se. Bit ćemo i sutra na najdražem mjestu, na istočnoj tribini. Tko to ne razumije i kome to nije jasno to je njegov problem. 

derbi najava junior