suzeObećavali su nam europsko proljeće, a dobili smo jesen u HNL-u. Nakon 4 Lige prvaka i 6 Europskih liga zaredom, ostali smo bez europske jeseni. Prošle smo sezone izgubili prvenstvo i Kup, a sada smo ostali i bez Europe. U samo par mjeseci ova je generacija uspjela prekinuti dva velika niza i negativnim se slovima upisati u povijesne knjige. Toliko smo svi skupa razočarani da najradije ne bih ništa napisao, ali kako se kaže U pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi.

Iako smo svi očekivali i prognozirali siguran prolaz, ipak je u nama bio neki strah jer svakome tko imalo prati nogomet bilo je jasno da ovaj Dinamo ne ulijeva povjerenje i da vrlo lako može ispasti čak i od trećeplasirane momčadi albanskog prvenstva. Upravo smo se bojali takvog scenarija. Premda smo u četiri europske utakmice igrali protiv ekipa iz petog kvalitativnog ranga, mi smo tri puta remizirali i upisali tek jednu pobjedu. Odds i Skenderbeu su miljama udaljeni od ozbiljnih europskih momčadi, ali očito je i Dinamo daleko.

Nećemo sad na igrače bacati drvlje i kamenje jer netko je drugi kriv što oni uopće igraju u Dinamu, no mora im se prigovoriti bezidejnost, neagresivnost, alibi nogomet, duga napucavanja... Oni nemaju kvalitetu, ali ni srce ni brzinu i još puno toga pa kad tome dodamo užasan skauting i sportskog direktora koji ne može prepoznati dobrog igrača ni da mu Messija podmetnete, onda ovo što smo jučer doživjeli ima smisla. 

Kada smo ih gledali u ovih nekoliko utakmica često smo se pitali kako oni uopće mogu igrati nogomet i još za to primati plaću. I to jako lijepu plaću. Često znamo otići na nogometne utakmice lokalnih klubova koji igraju u županijskim ligama i tamo smo znali gledati kvalitetnije utakmice s više zalaganja. Čovjek se jednostavno zapita: "Pa što oni rade na treningu?" Nema igre, nema trofeja, nema europskih utakmica, nema pojačanja. Jesmo li dotaknuli dno ili može još gore? Još uvijek mi nije jasno kako je najlošiji Dinamo u zadnjih 10-ak godina mogao u pet dana pobijediti i Hajduka i Rijeku. 

Nije sramota ponekad izgubiti ili ispasti od na papiru i slabijeg protivnika. Ispali su i jedan PSV, Fenerbahče i Ajax, ali je sramota ne znati uštopati loptu, ne znati gdje tko treba stajati, kome ide lopta, što raditi kod prekida itd. To se bar može vježbati i ponavljati na treninzima ako treba i tisuću puta, no kod nas Stojanović i Lecjaks kao da se natječu tko će više pogrješiti.

Mi bekove kao da uopće nemamo jer oni gotovo cijelu utakmicu stoje u liniji sa stoperskim parom. Ne mogu se sjetiti niti jednog upotrebljivog centaršuta. Sjetimo se Ettoa, Pinta pa i Pivarića prije ozljede koji su "hranili" napadače loptama. Kad i uspiju dobiti loptu, onda je to uredno alibi vraćanje unazad i čekanje da Soudani ili Fernandes riješe utakmicu. Ponekad to prođe, ali uglavnom više ne. Kad smo u posjedu lopte, nemamo otvaranje igre. Ideja uopće ne postoji.

Možda da naši skauti umjesto skautiranja po Češkoj, Sloveniji, Portugalu i ostalim zemljama potraže pojačanja po županijskim ligama jer će oni igrati za puno manje novaca, a teško da će biti lošiji od Stojanovića i Lecjaksa. Daleko od toga da su njih dvojica jedini problem. Ima tu još puno igrača koji nisu kvaliteta za Dinamo.

Sad slijedi muk i preispitivanje grešaka. Krenulo je sve s Kranjčarom koji se istina plasirao u Ligu prvaka, a onda napravio hrpu gluposti. Prvo je otpisao Andrijaševića, a doveo Ali Karimija da bi zatim "popio" petardu na Rujevici. Još gori potez bio je dovođenje Peteva, najgoreg trenera u povijesti, prodali smo Roga koji je još htio ostati u Dinamu, cirkus sa sportskim direktorima - prvo Jozak, onda i Vlak, postavljanje na klupu neiskusnog Cvitanovića, tu su još navijači koji bojkotiraju, mediji koji pljuju... Glupostima nema kraja, a jučer je sve došlo na naplatu. Ovoj ekipi treba trener, pojačanja i sportski direktor.

Treba se resetirati (koji već put ovo pišem) i okrenuti se prvenstvu i Kupu. Ademi se uskoro vraća i možda on, uz poneko pojačanje, to uspije podići na viši nivo. Sad nam je cilj vratiti titulu i nagodinu ponovno probati napasti Ligu prvaka. Mazohizam se nastavlja.