2.jpgLegendarna Dinamova desetka Zvonimir Boban posjetio je 15. veljače 2007. Srednju školu Stjepana Ivšića. Prvo je obišao izložbu na kojoj je bila prikazana njegova nogometna karijera od samih početaka u Dinamu, preko Milana i reprezentacije, sve do oproštajne utakmice u Maksimiru, a zatim je odigrao revijalnu utakmicu.

 

Zvone je bio ugodno iznenađen i dirnut nekim fotografijama iz prošlosti, npr. kada zabija prvi gol za Dinamo protiv Budućnosti 1986. godine ili kada karta Belu s pokojnim Draženom Petrovićem. Osim brojnih fotografija i  postera, bili su izloženi i dresovi u kojima je igrao. Na jedan dres se potpisao i on je izložen u holu škole. Za Radio postaju Orahovica dao je sljedeću izjavu:

Damir je bio jako uporan. Zaista je ovo lijepa izložba. Uvijek je jako emocionalno i dosta ''potresno'' vidjeti neke stvari koje su iza čovjeka, a kojih se tako rado sjeća. Naboj je dosta žestok i moram biti iskren – sve me ovo dirnulo. Svidjela mi se ideja druženja s orahovačkim učenicima i eto došao sam, doduše na kratko, ali ipak sam uspio. Jako sam sretan što sam po prvi puta u Orahovici. Čestitam Damiru na sjajnoj izložbi, a svima ostalima zahvaljujem na gostoprimstvu.

zb2.jpgSredišnji događaj dana bila je nogometna utakmica između profesora i učenika u kojoj je ekipu profesora pojačao Zvone Boban. Na tribinama je bilo oko 1000 gledatelja koji su velikim pljeskom nagradili svaki uspješan potez. Iako je Boban zabio dva gola i jedan namjestio, to nije bilo dovoljno da profesori izbjegnu poraz od puno bržih i mlađih učenika. Nakon utakmice slijedilo je druženje na kojemu su učenici i građanstvo postavljali pitanja. Već na ulasku u društvenu dvoranu dočekan je pljeskom i Zvone se obratio riječima:

Drago da sam s vama. Žao mi je što sam u prolazu, zato jer je jedan novinar Sportskih novosti, gdje ja radim, dobio nagradu za najboljeg sportskog novinara ove godine i večeras nas časti. Iako mi je drag poziv na večeru, žao mi je što moram odbiti. Barem bih mogao večerati, ako već nisam pobijedio. Profesori moraju trenirati, a dečki igraju sjajno. Mislim da ih ona generacija Vatrenih , da se sad ne vraćamo patetično u prošlost, ne bi pobijedila. Prebrzi su, predobri i treniraju, a mi smo dali sve od sebe.

Zatim su slijedila pitanja i to za početak odmah provokativno.

Jeste li kad nasrnuli na policijskog službenika?

Imamo za to i dokaze, jesam da, ali to je bio milicijski službenik. Ove policajce nećemo, oni su naši. Moj ujak, moj veliki prijatelj, jednim dijelom mi je zamjenjivao oca u nekim stvarima, rekao mi je da će se taj gol pamtiti više nego svi ostali.

Što mislite o današnjoj hrvatskoj reprezentaciji?

Mislim da Slaven briljantno vodi momčad i da dečki stvarno uživaju dok igraju nogomet. Vratili su nam vjeru da hrvatska reprezentacija može igrati posebno i to je ono lijepo.

Jeste li bili sretni nakon povratka imena Dinamo?

Jesam, iako mislim da nema ništa loše u imenu Croatia. Bad Blue Boys strašno su bitni za Dinamov život jer ipak su oni najbrojniji na utakmicama i nikada ne iznevjere ono što je vjera prema klubu, a to je otići na utakmicu i navijati za svoje. Ja sam igrao za Dinamo godinu dana dok su BBB skandirali: Građanski, Građanski. To je jedna mala priča, ali ono što je najvažnije je da je narod sretan i da se Dinamo vratio. Nemam ništa protiv imena, način je bio smiješan jer se dogodio u najgore vrijeme, u stvari pomirbeno, a koje je posvađalo sve nas. Dali su ime Hašk Građanski. To su bila dva kluba i spojiti ih u jedan bilo je neinteligentno i nakaradno. I tako se na kraju vratila volja narodu da se pravo ime opet vrati i neka se vratilo.

Koja Vam je najdraža pobjeda?Protiv Nizozemske kad smo postali brončani. To je povijesna pobjeda. Jedno veliko iskustvo i način na koji nas je narod dočekao u Hrvatskoj je stvarno neobjašnjiv i ostat će duboko u svima nama. Imao sam i drugih velikih uspjeha. Jedan mi je isto jako drag, a taj je kad sam s Milanom osvojio Kup prvaka protiv Barcelone, 4:0 u Ateni. To je bila isto povijesna utakmica i od FIFE proglašena za utakmicu stoljeća.

Koji Vam je najbolji trener?

Ha, Ćiro normalno. On je veliki trener. Mnogo je učinio za sve nas.

Je li istina da ste u mladosti navijali za splitski Hajduk?

Ne, nije istina. Moj otac je bio povjerenik Dinama i u Imotskom je Dinamo imao tri člana: to sam bio ja, moja sestra i buraz. Volim ja i Hajduk, ali više volim Dinamo.

Što biste poručili mladima?

Da ne psuju kao ja danas.

Bilo je tu još pitanja, a Zvone je na kraju obećao ponovno doći i revanširati se za ovaj neugodan poraz, uz uvjet da profesori malo više treniraju. Vidno zadovoljni svi nazočni pozdravili su tu izjavu. Bio je to izniman dan za sve građane Orahovice.

1.jpg

PROFESORI - UČENICI  3 : 9

Orahovica, sportska dvorana. Gledatelja 1000. Sudac Grgurić (Orahovica)

Strijelci: 0:1-L.Milković, 0:2-L.Milković, 1:2-Boban, 2:2-Stojković, 2:3-Cabicar, 2:4-L.Milković, 2:5-Cabicar, 2:6-L.Milković, 2:7-Kolar, 2:8-Kolar, 3:8-Boban, 3:9-Falamić

Profesori: Najmenik, Ličinić, Škraba, Jurišić, Z.Milković, Hribar, Stojković, Grgurić, Boban 

Učenici: Mehmedi, L.Milković, Kušar, Falamić, Cabicar, Kolar, Szebenji