soudani vicSigurno ste primijetili da se u životu najčešće kritizira onoga tko je uspješan, tko se trudi, tko je vrijedan. Obično se kritizira onoga koji ima neke rezultate iza sebe, dok one koji su neuspješni i nemaju nikakve rezultate iza sebe obično nitko ne dira i ne spominje. Možda ste to osjetili i na svojoj koži. U Lijepoj našoj se to zove hrvatski jal. U rječnicima jasno stoji da ''jal'' znači zavist i zlobu, a hrvatski jal je zavist na uspjeh svojih sunarodnjaka. Dinamo je najbolji primjer za to.

Po Dinamu se godinama hračka, iako je realno gledajući napravio vrhunski rezultat igrajući 10 godina zaredom u europskim natjecanjima. Od toga čak četiri puta Ligu prvaka. Dinamo je u dalekoj prošlosti znao pobjeđivati Leeds, Bayern, Eintracht ili Juventus, u novije su doba padali Porto, Celtic, Ajax i Villarreal, a prije dvije smo godine srušili i veliki Arsenal. S tom se pobjedom Dinamo upisao u povijest i skinuo veliki teret s leđa jer je u današnje vrijeme ogroman jaz između velikih i moćnih klubova naspram svih ostalih. Upravo iz tog razloga ova se pobjeda smatra jednom od najvećih u povijesti kluba.

Sve to nije bilo dovoljno našim medijima da prestanu s hračkanjem po Dinamu, nego su ga još jače razapinjali. Hrvatski jal tada je bio na najvišoj razini. Pobjede u pretkolima bile su pod normalno, a rušenje Arsenala proglasili su slučajnim jer je Arsenal ionako igrao u drugom sastavu, što je bila notorna laž jer su za Topnike te večeri igrali: Sanchez, Özil, Giroud, Chamberlain, Arteta, Cazorla, Walcott, Debuchy, Koscielny...

Umjesto da nas ponekad pohvale, uvijek bi nam izvlačili negativne rekorde i poraz 1:7 protiv Lyona na Maksimiru. Danas kada ne igramo u Europi, nitko nas ne razapinje. Dapače, o Dinamu se piše kao jednom o četiri europska kluba koji je u nacionalnom prvenstvu još uvijek bez poraza. Koji se ovdje zaključak nameće sam po sebi? Tu stvarno netko nije normalan.

Sinoć gledam utakmicu Liverpool-Spartak koja je završila 7:0 i danas nigdje u medijima ne vidim naslove ''Sramota'', ''Katastrofa'', ''Kanta za napucavanje'', ''Najgori u povijesti'' i sl. Svugdje u svijetu je normalno da klubovi gube visokim rezultatom od puno jačih i bogatijih, jedino nije normalno kada je Dinamo u pitanju. E, to je taj hrvatski jal i ljubomora s početka teksta.

Svake je godine sve jasnije kako Liga prvaka u ovom formatu više nema nikakvog smisla. Rusi, Arapi i Kinezi napravili su svoje. Nije Dinamo jedini koji je bio prolaznik u Ligi prvaka. Mi smo prošlu sezonu završili bez osvojenog boda, a ove je godine to ponovio jedan od uglednijih europskih klubova Benfica, koja je natjecanje po skupinama završila s omjerom 0-0-6 i to u skupini s Manchesterom, Baselom i CSKA. Život ide dalje. Ništa se spektakularno nije dogodilo.

Iako su nam stalno nabijali na nos kako smo najlošija ekipa u povijesti Lige prvaka, znali smo da to nije istina jer su i mnogi ugledniji i bogatiji klubovi kao što su Celtic, Bešiktaš, Olympiakos, Roma, Sporting, Bayer Leverkusen, Spartak i mnogi drugi znali doživjeti teške poraze. Neki i po više puta. Prisjetimo se samo nekih: Barcelona-Celtic 7:0, Real Madrid-Malmö 8:0, Liverpool-Bešiktaš 8:0, Juventus-Olympiakos 7:0, Arsenal-Slavia Prag 7:0, Žilina-Marseille 0:7, Valencia-Genk 7:0, Bayern-Basel 7:0, Bayern-Šahtar 7:0, Manchester-Roma 7:1, Bayern-Sporting 7:1, Barcelona-Bayer 7:1, Roma-Bayern 1:7, Celtis-PSG 0:5, Maribor-Liverpool 0:7, Liverpool-Spartak 7:0...

Razbijanja velikim rezultatom postala su uobičajena. Na to se više nitko ni ne osvrće. Real, Barcelona, Atletico, Bayern i Juventus izmjenjuju se u polufinalima i finalima, a tu i tamo se netko ugura među elitu. Mi smo među elitom bili ukupno šest puta. Mislim na Ligu prvaka. Oni koji nam se smiju moraju znati, a valjda su se već i uvjerili svih ovih godina, da već iza sljedećeg ugla čeka kora od banane. Tad ćemo se mi smijati jer nebo sve vidi i sve zna, a onaj tko se zadnji smije, najslađe se smije :)

situm juventus