lane naslovOni koji nisu imali sreću gledati nogomet 80-ih godina prošlog stoljeća, vjerojatno neće razumjeti ovu priču. Tih sam godina bio klinac koji je tek krenuo u svijet navijanja i divio se svim Dinamovim igračima. No, kada bi se na terenu pojavili Vlak, Zajec, Cerin, Kranjčar ili Mlinarić u njih sam gledao kao u neko božanstvo. Znam da je glupo nekoga uspoređivati s Bogom, ali oni su bili bogovi svog vremena. Među te bogove spadao je i Boro Cvetković. 

A onda je uslijedio šok. Boro je preselio u Beograd, na Marakanu. Kad danas razmišljam o tom događaju, čini mi se kako mi je to bila najveća trauma u djetinjstvu, nešto što nikako nisam mogao razumjeti. Dugo mi je trebalo kako bih to prebolio, a Borina je razglednica završila u vatri. Lane s Korane postalo je Lane s Marakane, a naslov u Dinamovoj reviji glasio je: Boro, zar si baš tako moro?

lane1

Danas drugačije gledam na te stvari. Čovjek je otišao među svoje i to treba poštivati. Prije njega to je učinio Rajko Janjanin, a istu su stvar tih godina napravili Tomislav Ivković, Milivoj Bračun i Robert Prosinečki. Bilo je dosta čudno da je toliko dinamovaca završilo u Crvenoj zvezdi, obzirom da je Dinamo bio naglašeno hrvatski, a Zvezda prosrpski orijentiran klub. No, svatko u životu radi ono što misli da je najbolje za njega i ne treba tu puno filozofirati. 

Boro se rodio u Karlovcu i prva mu je ljubav bila košarka. Divio se Kreši Ćosiću i družio s Draženom Petrovićem pa iz današnje perspektive njegova karijera izgleda dosta čudno, budući da se nogometom počeo baviti unako usput. U Dinamo je došao 1977. godine kao mlađi kadet i vrlo brzo zaigrao za prvu momčad. Živio je na stadionu gdje je i trenirao.

lane2

S Dinamom je otišao na pripreme u Austriju i u pet je utakmica zabio šest pogodaka. Za prvu je momčad debitirao upravo protiv Crvene zvezde i to u 1. kolu sezone 1980./81. S Dinamom je osvojio legendarni naslov prvaka 1982. i Kup maršala Tita 1983. Svih tih godina bio je neizostavni član najboljih 11. Kad se samo sjetim koliko nas je puta učinio sretnima. I to upravo protiv najljućeg protivnika, beogradske Crvene zvezde.

Oduvijek se povlači pitanje tko je legenda kluba, a tko nije. Bilo vam pravo ili ne, ali Boro Cvetković je legenda Dinama. Za Dinamo je igrao punih devet godina. U 177 službenih utakmica, zabio je 50 golova. Dinamo mu je bio prva ljubav. Tu je zabilježio prvi nastup u seniorima s nepunih 17 godina. 

lane3

Zatim je uslijedio sukob s Ćirom koji je eskalirao krajem sezone 1985./86. Boro je umjesto na ponovljenu utakmicu u Novi Sad otišao na more. Tu je ljubav pukla i Ćiro je postavio ultimatum: "Ili on ili ja". Naravno, Boro je morao pakovati kofere i uputiti se prema Beogradu. Prvi put kad je sa Zvezdom gostovao u Zagrebu dočekala ga je legendarna pjesma: Puši, Boro, 'ko te jebe, mogu Plavi i bez tebe.

Iako je bio u nekoliko čistih situacija, golman Vlak mu je sve poskidao i Dinamo je pobijedio 1:0 velemajstorskim golom Harisa Škore. Nekoliko je naših članova bilo upravo na toj utakmici pa sam ovu priču čuo iz prve ruke.

Iako je Zagreb napustio prije 32 godine, u gradu svoje mladosti pojavio se tek prošle godine na pogrebu brata Zvjezdana, koji je također bio član šampionske generacije Dinama.

Danas u Beogradu vodi sportski centar Lane, a kao što vidite ime je dao po svom poznatom nadimku koji mu je dodijelio legendarni radijski reporter, pokojni Ivo Tomić.

Sjeti li se i danas legendarnih 80-ih godina provedenih u Zagrebu, kao što se mi ponekad sjetimo njega? Bio je to napad koji nikada nećemo zaboraviti - Boro Cvetković, Snješko Cerin, Zlatko Kranjčar, Marko Mlinarić i Stjepan Deverić. Jedan od najboljih u povijesti.

lane5