4 generacija naslovDinamo je drugi puta ove sezone poražen od Lokomotive i umjesto mirnog kraja upali smo u probleme. Bez obzira na sve, izvjesno je da ćemo postati prvaci 12. put u 13 godina, ali djelujemo jako loše. Čak i da do kraja prvenstva upišemo svih šest bodova, ovo će biti najslabiji naš rezultat otkako se prvenstvo igra 36 kola. Mogli bismo se složiti da je ovo jedna od najlošijih generacija Dinama u zadnjih 15-ak godina jer su nam svi klubovi, osim Cibalije, uzimali bodove.

Nekada je narod volio svoje igrače. Doživljavali su ih kao heroje, međutim to je bilo nekada. Danas je drugo vrijeme i svi moramo biti svjesni da je prošlo vrijeme romantike. Prije su nogomet igrali siromašni a gledali ga bogati, dok ga danas igraju bogati a gledaju siromašni. Pretplaćeni igrači daju premalo za ono koliko su plaćeni i što nam drugo preostaje nego iz naftalina izvlačiti heroje iz davnina.

Ja sam ovdje, po mom mišljenju, izdvojio pet najboljih Dinamovih generacija, a to su: 1967., 1982., 1990., 1997. i 2015. Sastavio sam momčadi koje su igrale tih godina. Vjerojatno sam nekoga i zaboravio, ali mislim da su u sastavu našli mjesto svi najvažniji igrača iz tog vremena.

GENERACIJA 1967.

g67

Generaciju '67. iznimno cijenim zbog najvećeg klupskog uspjeha u povijesti, ali ih nikada uživo nisam gledao pa sve što o njima znam sam ili pročitao ili čuo od starijih poznavatelja nogometa. Puno sam puta pričao i sa Zambatom, Gračaninom, Blaškovićem, Škorićem i ostalim legendama iz tog vremena. Bilo je to vrijeme kada se preko granice nije moglo prije 28. godine pa su igrači svoje najveće trenutke karijere ostvarivali u zemlji. Kruna te generacije bile su pobjede protiv tadašnjih europskih velikana kao što su: Ferencvaros, Sparta Prag, Juventus, Eintracht Frankfurt i Leeds United.

Dinamo 2 1967 copy

Jedan od naših najvećih igrača, Rudi Belin, priznao je u jednom intervjuu da je često prije utakmice znao pojesti krišku kruha premazanu mašću i posutu crvenom paprikom, zatim se uputiti na misu u crkvu sv. Jeronima i poslije toga ravno na utakmicu gdje su bili puni samopouzdanja i svjesni svoje snage. U to vrijeme igrači nisu smjeli biti povrijeđeni, nego su se skroz morali dokazivati i biti na visini zadatka. Trener generacije '67 bio je Branko Zebec. 

GENERACIJA 1982.

g82

Moja najdraža generacija svakako je ona iz osamdeset i druge. Tada sam počeo navijati za Dinamo i prvi puta bio na utakmici u Osijeku 21. 11. 1982. Sljedeću me godinu otac učlanio u klub čiji sam član sve do danas što znači punih 35 godina. Dinamo je te godine osvojio naslov prvaka nakon 24 godine čekanja. Mnogobrojni igrači iz te slavne generacije postali su idoli navijača i legende kluba. Znam za slučaj kada u kafić ulazi Cico Kranjčar s ekipom, a svi se ustaju kako bi im ustupili mjesto jer je to tada bila posebna čast. Ili slučaj kada u Karaku upadnu provalnici i ne otuđe ništa osim Mlinkinog dresa sa zida. 

Posebno će mi u sjećanju ostati događaj iz 1983. kada sam prvi puta došao u trgovinu Dinamovih suvenira koja se nalazila u prolazu Oktogon u Ilici. U izlogu su stajale kopačke Zlatka Kranjčara koje mi je prodavačica, vidjevši moju fasciniranost, dala u ruke. Gledao sam u njih kao u božanstvo. To je za devetogodišnjeg dječaka bio doživljaj koji se ne zaboravlja do kraja života. Danas se nažalost klinci oduševljavaju faceom, twitterom, big brotherima i ostalim glupostima koje su ih prikovale za računala i televizore. Mlinka mi je najdraži igrač koji je igrao u Dinamu, i po mom skromnom mišljenju najbolji nogometaš kojega sam gledao, ali je i Cico pri samom vrhu.

1982big

Dinamo je te godine imao više od 40.000 članova, najviše u Europi iza slavne Barcelone. Ćiro je šampionsku momčad složio godinu dana ranije na turneji po Australiji. Otpisao je neke starije igrače, a ubacio niz mladih. Već sezonu prije, da nije bilo sudačkih mućki, Dinamo je trebao igrati u Europi, no 1982. više nas nitko nije uspio zaustaviti. Ćiro je uspio sve posložiti kako treba i na kraju je uvjerljivo osigurao naslov prvaka te Dinamovim navijačima priuštio neizmjerno veselje.

Napravio je i niz neočekivanih rošada. Snješka Cerina premjestio je u vezni red, iako su svi za njega govorili da je rođeni centarfor i kralj šesnaesterca. Cerin je te godine bio najefikasniji Dinamov igrač i prvi strijelac lige. Ekipa je zbilja bila sjajno posložena i bilo ju je užitak gledati. Na tzv. malim utakmicama bilo je po 30.000 gledatelja što je danas nezamislivo.

Dinamo je po posjećenosti rušio domaće rekorde, ali i punio sve stadione na kojima je gostovao tako da je na utakmici u Splitu bio rekordan broj gledatelja, preko 50.000. U Osijeku je zabilježeno nikad više ponovljenih 40.000 navijača jer su se ljudi natiskali na tek izgrađenu tribinu, iako još nije imala uporabnu dozvolu. Dinamo je sezonu završio trijumfalno s pet bodova prednosti pred Zvezdom i Hajdukom.

GENERACIJA 1990.

g90

Generacija '90., iako nije ništa osvojila, vodila je bitku za naslov prvaka do pred kraj prvenstva. Igrali su fantastično, ali je Crvena zvezda imala ekipu koja će sljedeće godine postati prvak Europe. S 10 uvjerljivih pobjeda, samo 3 poraza i 4 neodlučena rezultata Dinamo je te godine bio jesenski prvak. Dobio je sva tri derbija protiv članova velike četvorke. Hajduk je savladan u Zagrebu pred 50.000 gledatelja, a Crvena zvezda i Partizan ostali su bez bodova na svojim terenima. Ako se tome doda i sjajna gol razlika od 29:7, slika o nastupu naše ekipe u prvom dijelu prvenstva 1989./90. doista je šampionska.

Nakon jeseni, koja je uvjerljivo pripala Dinamu, proljeće je u potpunosti pripalo Crvenoj zvezdi koja je ostvarila divljenja vrijednu seriju pobjeda. Naravno da su im i suci davali malo vjetar u leđa jer, koliko se sjećam, u tom prvenstvu nije dosuđen niti jedan jedanaesterac za Dinamo, a za Crvenu zvezdu čak 17. Ovo pišem po sjećanju pa nisam potpuno siguran u točnost ovog podatka. Kada je prvenstvo već bilo odlučeno dogodio se i 13. svibnja. 

1990sastav

Kola su krenula nizbrdo u Rijeci, slijedio je polovičan uspjeh protiv Budućnosti, pa poraz od Rada u Maksimiru i poraz od Olimpije za Bežigradom gdje nam je dva gola zabio naš budući igrač Grega Židan. Istini za volju, treba reći da su u odnosu na Zvezdu Plavi u proljetni nastavak krenuli u istom sastavu, dok se Zvezda pojačala Belodedićem i Šabanadžovićem. Obojica su se sjano uklopila u ekipu u kojoj su dominrali Stojković, Savičević, Prosinečki i Pančev. Kada se sve zbroji i oduzme, drugo mjesto te '90. godine ne može se smatrati neuspjehom.

Najbolje ocijenjeni igrač te je sezone bio Dražen Ladić koji je ukupno obranio 13 jedanaesteraca. Najbolji strijelac bio je Davor Šuker sa 17 golova. Iza njega su bili Zvonimir Boban i Kujtim Shala s 13 golova i Andrej Panadić s 11 golova. Najviše utakmica odigrao je Željko Cupan. Trener te generacije bio je Josip Kuže. 

GENERACIJA 1997.

g97

Generaciju '97. svaki će Dinamovac posebno pamtiti. Još uvijek se prepričavaju utakmice iz tog vremena. Nakon Bljeska i Oluje 1995. slijedio je Tornado 1997. Te smo godine bili strašno jaki, a utakmica protiv Partizana bio je prvi ogled hrvatskog i srpskog kluba poslije Domovinskog rata, što je susretu dalo ogroman naboj. Takva se utakmica više nikada neće i ne može ponoviti. Na Maksimiru se natiskalo 40.000 gledatelja iz svih krajeva Hrvatske, pa čak i iz Australije i Amerike. Dva sata prije početka utakmice stadion je bio pun, a atmosfera neviđena.

dinamo partizan 5 0 sn

U sljedećem smo pretkolu Lige prvaka teško pokradeni protiv Newcastlea. Slijedila je velika utakmica protiv Grasshoppera koji je također dobio pet komada na svom terenu. Sljedeće smo kolo izbacili mađarski MTK i tek u trećem kolu ispali od Atletica iz Madrida. Iako smo sljedeće dvije godine igrali Ligu prvaka u nešto izmijenjenom sastavu, 1997. ostat će zapamćena kao jedna od najljepših Dinamovih sezona. Trener te generacije bio je Marijan Vlak (bolje da je ostao trener i da nikada nije postao sportski direktor).

GENERACIJA 2015.

gen2015

Generacija koja mi je još jako drago je ona iz 2015. koja je završila prvenstvo bez poraza, koja je baš svaki put pobjeđivala Hajduka, koja je ravnopravno igrala u Ligi prvaka protiv Arsenala i Olympiakosa te ostvarila jednu od najvećih pobjeda u povijesti kluba. Tog 16. rujna 2015. u Maksimiru smo pobijedili jedan od 10 najslavnijih klubova na svijetu - Arsenal. 

Da se prisjetimo i tih igrača: Eduardo, Ježina, Pinto, Pivarić, Sigali, Matel, Taravel, Antolić, Machado, Ademi, Pavičić, Pjaca, Goncalo, Ćorić, Vukojević, Soudani, Henriquez, Fernandes i Hodžić. Trener te generacije bio je Zoran Mamić.

gene2015