alealeNakon što smo dominantno projurili skupinom Europa lige, gdje smo osvojili prvo mjesto te izborili prolazak europske skupine nakon 49 godina, sada smo izbacili Viktoriju Plzen i tako se plasirali u osminu finala. Svaki kadar s jučerašnje utakmice ostat će zaustavljen u vremenu, a generacija 18./19. ispisala je još jedno sjajno poglavlje Dinamove povijesti. Sezona iz snova se nastavlja, a europske utakmice na Maksimiru gledat ćemo i u kratkim rukavima.

Već od ranih popodnevnih sati Maksimir je zračio optimizmom. Navijači su se slijevali sa svih strana Lijepe naše, a brojni su navijači u Zagreb potegnuli i iz inozemstva. I vjerujte, baš nitko nije požalio. Ni novaca, ni truda, ni vremena. Dinamo se predstavio u sjajnom izdanju, a trener Nenad Bjelica na travnjak je poslao 11 lavova. Igrači, klupa i navijači disali su kao jedan. Pobjednički!

U prvoj smo utakmici izgubili 2:1, ali sinoć ni u jednom trenu nije bilo sumnje tko će proći u drugi krug. Od prve minute hrvatski je prvak bio dominantna momčad na terenu. Igrači su bili kao u transu i zasluženo pobijedili 3:0 i to momčad koja je ove sezone igrala Ligu prvaka u kojoj je osvojila 7 bodova. Svi su bili odlični, ali Bruno Petković je bio maestralan. Strpao je Ludeka Pernicu u mali džep i tako mu s kamatama vratio za onu prvu utakmicu. Bruno je prvo asistirao, i to petom, zatim je izborio prekršaj za drugi pogodak, a onda i riješio pitanje konačnog pobjednika. Bio je fizički moćan s izvrsnim osjećajem za igru.

Prvi je gol bio toliko sadržajan i lucidan da to uživo nikada nisam vidio u ovih svojih 45 godina. Bila je to majstorija ne jednog, nego trojice igrača. Bio je to trenutak nogometne magije. Trenutak za vječnost. Zambata, Lamza, Rora, Čerček i ostali velikani zlatne generacije iz 1967., o kojima smo godinama slušali priče, odlaze u povijest. Sada ćemo mi našoj djeci pričati o generaciji 2018./2019. 

Posljednji sučev zvižduk bio je znak za euforiju. Urlik oduševljenja proparao je zagrebačku noć. Igrači su najprije slavili na terenu, a onda su istrčali pobjednički krug pred svakom tribinom. Pune tribine pjevale su "Za dobra stara vremena". Ne znamo za druge tribine, ali na istoku smo svi bili zaliveni pivom, pogotovo nakon što je Oršić načeo Čehe. Nitko se nije ljutio, dapače. Bila je to čudesna večer koju smo godinama čekali. 

Hvala gospodinu Vrbi na lijepim riječima, hvala Dinamu, hvala igračima, hvala treneru, stručnom stožeru i svima zaposlenima u klubu i za kraj hvala navijačima na predivnoj atmosferi, a pogotovo svim našim članovima koji su bili na stadionu i uživo svjedočili ovoj povijesnoj utakmici. Sve ćemo ih nabrojati: Heć, Martin, Zorislav, Trun, Katarina, Čiš, Sir, Eddy, Džajkić, Domo, Pio, Petar, Toni, Jura, Ivan, Bračun, Držislav, Patrik, Marko i Damir. Idemo dalje!

slavlje viktoria