rosenborgnaslovDinamo je ponovno pred vratima raja. Nakon jučerašnje pobjede nad Rosenborgom, došli smo na koračić do sedmog plasmana u skupine Lige prvaka. Da nam je netko prije utakmice ponudio pobjedu od 2:0 sigurno bi ju svi prihvatili jer ona znači relativno miran odlazak za uzvrat u Norveškoj. Činjenica je da uz jedan pogodak Dinama Rosenborg mora zabiti četiri, a to će se zaista teško dogoditi. Imamo sve preduvjete da opet slušamo himnu Lige prvaka u Maksimiru.

Sjajno raspoloženje vladalo je cijeli dan. Kako na putu, tako i po dolasku u Zagreb. Već neka tri sata prije utakmice, mnoštvo navijača slijevalo se prema stadionu. Bila je to jako dobra posjeta, što je dokaz da će kvalitetan i atraktivan protivnik uvijek privući ljude na stadion. Jučer se skupilo oko 25.000. Očekivali smo možda i više, kako će stadion biti krcat, da će biti 30.000 navijača, ali ni ovo nije bilo loše. Bila je prava nogometna atmosfera.

Bad Blue Boysi su nastavili tamo gdje su stali u Budimpešti. Ponovno glasni i raspjevani, baš onakvi kakve ih trebamo. Bez ijedne baklje, bez ijedne ružne riječi. Nekoliko su puta pozvali istočnu tribinu i onda bi Maksimir doslovno zagrmio. Baš kao u najbolja vremena.

U svojih 45 godina ne sjećam se da sam ikada gledao tako zrelu momčadsku igru kao ove dvije sezone. Možda je stvarno u pravu Robert Prosinečki kada kaže da je ova generacija bolja i od one njegove u kojoj su igrali Ladić, Jurić, Šimić, Cvitanović, Marić, Viduka i drugi, a sigurno najveće zasluge za to idu treneru Bjelici koji je sve to sjajno posložio i uštimao.

Igrači ga slijede i respektiraju pa su i rezultati vidljivi. Istina, bilo je tu ponovno crnih rupa u pojedinim dijelovima utakmice. Imali smo i malo sreće da ostanemo čiste mreže, ali smo i istovremeno promašili nekoliko lijepih prilika i nije nam dosuđen jedanaesterac pa je rezultat nekako i najpravedniji.

Svaku utakmicu netko drugi oduševi i iskoči. U Budimpešti su to bili Ademi i Moro, jučer Livaković i Perić, uz već standardno odlične Petkovića, Oršića i Olma pa se postavlja pitanje gdje je ovoj ekipi kraj? Možemo li i u Ligi prvaka biti konkurentni? Možemo li prezimiti preko Lige prvaka?

Zadnji nastup prije tri godine nije bio uspješan i jedva smo čekali da završi ono mučenje kada nismo zabili nijedan gol ni osvojili bod. Bio je to hod po trnju. Mediji su potencirali samo priču o Dinamovim negativnim rekordima u Ligi prvaka, no UEFA je na svojim stranicama objavila službenu listu najuspješnijih klubova u povijesti Kupa prvaka, odnosno Lige prvaka.

Naš klub ne samo da nije najgori, nego je 30. u poretku sa 19 odigranih sezona. Dinamo je tako bolje rangiran klub od primjerice ukrajinskog Šahtara, francuskih klubova kao što su PSG i Olympique Marseille, Seville, Manchester Cityja, Schalkea, HSV-a, Basela... Na samom su vrhu, naravno, madridski Real, Bayern i Barcelona.

Ova ekipa i ovaj trener ulijevaju povjerenje. Ovu ekipu nitko neće razbiti ni poniziti, no idemo prvo riješiti Rosenborg pa u miru čekati ždrijeb Lige prvaka. Ovakvu šansu ne smijemo propustiti jer jednostavno smo bolja ekipa od Norvežana. Kako je lijepo biti dinamovac.

err