sahtar3 3Znamo da je nogomet igra u kojoj je sve moguće, ali ovo sinoć je bilo malo previše. U jednoj od najnevjerojatnijih utakmica u povijesti kluba, ostali smo bez pobjede iako smo do 93. minute imali vodstvo od 3:1. Dinamo nije izgubio, odigrali smo 3:3 i uzeli još jedan bod u Ligi prvaka, ali smo se nakon takvog scenarija osjećali kao gubitnici. Još smo jednom dokazali da se možemo nositi sa svim najjačim klubovima u Europi i treba vjerovati da još uvijek možemo biti drugi. 

Kakva šteta! Sekunde su nas dijelile od najvećeg uspjeha u povijesti. Od plasmana među 16 najboljih klubova u Europi, no od plakanja nema ništa. Sreća prati hrabre i kad-tad će nam se svi ovi promašaji iz Harkiva iz Zagreba negdje vratiti. Možda već protiv Atalante ili, zašto ne, i Manchester Cityja ako u zadnjem kolu dođe u šarenom sastavu, što je vrlo izvjesno obzirom kako stoje u Premier ligi. Od kluba koji nije mogao zabiti pogodak u Ligi prvaka, postali smo klub koji više nije zadovoljan bodom. To je naša pobjeda. To je ovaj Bjeličin Dinamo koji je odigrao četiri vrhunske partije u najelitnijem klupskom natjecanju na svijetu.

Do sudačke smo nadokande vodili 3:1, no onda je krenula sudačka nadoknada iz noćne more. Nismo vjerovali što nas je snašlo. Od neviđenog slavlja i euforije na tribinama, do potpunog očaja u samo 5 minuta. Sve nas je to podsjetilo na neke od najvećih sportskih tragedija u povijesti kluba i reprezentacije. Dok smo onako utučeni i razočarani napuštali stadion, sjetili smo se Newcastlea kada smo dobili gol u 120. minuti, sjetili smo se Marseillea, Herrenveena, utakmice Hrvatska-Turska. Sad još i ovo.

Kada je u 89. minuti Ademi zabio za 3:1, činilo se kako nas ništa ne može zaustaviti na putu prema proljetnom dijelu natjecanja u Ligi prvaka. Kada je u 74. minuti Dinamo ostao s deset igrača, izgledalo je kako nećemo moći sačuvati ni bod, no i gosti su ubrzo ostali s igračem manje. Drama se približavala vrhuncu, ali je imala dva čina. U prvom je Dinamo postigao dva pogotka, a onda je počelo pet minuta nadoknade kada smo svi pomislili da je gotovo. Najgore što su to pomislili i igrači. Nakon što smo dobili gol u 93. u napad je otišao i golman Pjatov koji je ponovo bio u naslovnoj ulozi, kao i u Harkivu. Tamo je skrivio jedanaesterac, ovdje ga je izborio. Nijemac je jedva dočekao pokazati na bijelu točku.  Kraj kao iz nekog blockbustera.

Bila je to jedna od najnevjerojatnijih utakmica koju smo ikada doživjeli na Maksmiru. Za europsko proljeće u Europa ligi bit će nam dovoljan bod protiv Atalante na San Siru, a za nastavak natjecanja u Ligi prvaka puno više. Šteta. Baš šteta. IDEMO DALJE! NEMA PREDAJE!