mlinka i jaDanas 57. rođendan slavi Marko Mlinarić. Svaka čast svim legendama koje su nosile plavi dres, ali Mlinka je jedan i jedini. Bio je virtuoz, ali i dobri duh kojeg su svi voljeli. O nogometu je znao sve. Večernjakovu nagradu za najboljeg igrača dobio je 1987. godine, iako je najbolje partije pružžio 1982. U razgovoru za našu stranicu prije nekoliko godina, Mlinka se prisjetio svoje prve utakmice, prvog gola i legendarne 1982. 

Marko Mlinarić-Mlinka, jedan od najboljih (ako ne i najbolji) Dinamovih igrača svih vremena. Rođen je 1. rujna 1960., a za Dinamo je nastupao od 1978. do 1987. te u sezoni 1995./96. U Dinamovom je dresu odigrao 613 utakmica i nalazi se na drugom mjestu odmah iza Dražžena Ladića koji je apsolutni rekorder po broju nastupa. U tih je 613 utakmica zabio 174 pogotka. Nakon odlaska iz Dinama nastupao je za francuski Auxerre i Cannes.

s_mlinkom_1.jpgZa svoj prvi nastup Mlinka kažže:

To je bilo 1978. godine protiv Sarajeva u Zagrebu kada sam odigrao svih 90 minuta, iako je služžbeno prvi bio protiv Osijeka kada sam odigrao posljednjih desetak minuta. Tada nismo imali trenera, nego komisiju u sastavu: Antolković, Bazić i Kobešćak. Dobrim igrama u omladinskoj momčadi, koja je postizala velike uspjehe i pružžala dobre igre, pomalo sam se nametnuo, ali nikako nisam stekao puno povjerenje tadašnjeg trenera. A bilo nas je puno koji smo kucali na vrata prve momčadi i čekali svoju priliku - Tomo Ivković, Drago Dumbović, Štef Deverić pa i ja.

Komisija od tri člana ukazala mi je povjerenje protiv Sarajeva. Obukao sam dres s brojem 11. Na toj me je utakmici čuvao Lukić. Susret je, sjećam se kao danas, završio 3:3. Vodili smo 3:2, a onda nam je tadašnji reprezentativac Šljivo izravno iz kornera zabio gol za 3:3. Ja sam u tom svom prvom nastupu postigao i svoj prvi prvenstveni gol kojim smo poveli 3:2.

Igrao sam malo povučeno lijevo krilo. Tada sam iznad svega volio to mjesto i broj 11, iako sam cijelu karijeru nosio 10. Taj mi je broj odredio Ćiro Blažžević, a bivši trener Kobešćak već mi je prije toga prorekao to mjesto i broj.

Pero Bručić se izbacio s loptom kroz sredinu, ja sam ga pratio po lijevoj strani. Izvukao je braniča, ja sam ostao slobodan, gurnuo mi je loptu tako da sam izbio sam pred vratara Grudu. Ovaj je istrčao, a ja sam smjestio loptu pored njega nisko u mrežžu.

Bila je to moja prva prvenstvena utakmica i prvi prvenstveni pogodak nakon kojeg sam postao standardni član prve momčadi.

s_mlinkom_2.jpgO 1982. godini:

To je bila jedna euforija. Imali smo sreću da je došao Ćiro, a on je imao sreću što je zatekao tu generaciju. Postojao je jedan poseban odnos između igrača, trenera i publike. Bili smo dobra klapa i sve se poklopilo. Možžda smo u Europi trebali napraviti nešto više. I onda je bilo teško ostvariti uspjeh u Europi, a igrači su odlazili tek poslije 28 godine, a ovima danas je još puno težže jer se teško nositi sa zapadnim klubovima koji nam pokupuju najbolje igrače.

Drago mi je što se i danas družžimo na ovim utakmicama veterana jer nam je Dinamo najvažžniji u žživotu, odmah nakon obitelji. Sve što smo stekli, stekli smo kroz Dinamo, i materijalno i duhovno.

Za kraj:

Vi u Orahovici stvarno radite jednu odličnu stvar. Znam da vas ima dosta, da dolazite na sve važžnije utakmice, da ste vjerni i da se ponašate pristojno što je jako važžno. Samo tako nastavite! I dalje podržžavajte najbolji klub u zemlji jer klub bez navijača nema smisla. Nekoliko ste me već puta zvali na vašu Plavu noć, a ja još uvijek nisam bio.

Mogu vam poručiti da i dalje budete uporni jer ne mogu vas ja toliko puta odbiti koliko me vi puta možžete zvati. Nadam se da se uskoro vidimo u Orahovici, možžda već ove godine. Pozdrav svim članovima Udruge i svim dinamovcima u vašem kraju.

Vaš Mlinka

18. svibnja 2012. 

s_mlinkom.jpg