Dinamo je drugu godinu zaredom u Ligi UEFA. Što reći, nego bravo dečki. Mnogi su bili skeptični prije utakmice, ali mi smo vjerovali i izuzetno nam je drago što smo išli. Igrači su opravdali naša očekivanja i u izuzetno borbenoj utakmici izborili neodlučan rezultat, što je bilo dovoljno za prolaz dalje. Na put smo išli Jura, Jura junior i ja. Pročitajte kako smo se proveli. VIDEO! 

 

Na put smo krenuli na dan utakmice 2.listopada u 7.00 sati. Vozio je Jura stariji ili bolje rečeno Schumacher, tako da smo već u 13.00 sati bili u Brnu. Tu smo se zadržali nekih dva sata i otišli na ručak te na odlično pivo Starobrno. Brno je političko i kulturno središte Južne Moravske i drugi grad po veličini u Češkoj.  

U Prag smo došli tri sata prije utakmice i jedva stigli na početak. Ušli smo u veliku gužvu i da bi prešli kilometar trebalo nam je po dvadesetak  minuta. U gradu opsadno stanje. Sirene na sve strane, helikopteri nadlijeću stadion. Cijelim smo putem slušali o neredima u Pragu kojeg su po tko zna koji put izazvali naši tzv. navijači. Svaka čast pravim Bad Blue Boysima koji idu na sve utakmice bez obzira gdje Dinamo igra, ali koji idu radi Dinama, a ne radi toga da se potuku, razbiju nekom glavu, opljačkaju trgovinu ili usputnu benzinsku pumpu itd. Kakve to veze ima s Dinamom ili Hrvatskom?

Razlog ne može biti taj što su Spartini navijači dva mjeseca prije izvjesili transparent podrške Karadžiću i Mladiću jer se postavlja pitanje, a koji su razlozi bili u Bergamu, Auxerreu, Milanu ili Kapfenbergu u Austriji?

Na Dinamove utakmice idem od svoje osme godine i do sada sam bio na stotinjak utakmica, ali mi nikada nije palo na pamet zbog toga razbiti izlog ili se potući s protivničkim navijačem. Na utakmice sam išao isključivo radi Dinama i radi prekrasne igre koja se zove nogomet. S Bad Blue Boysima sam putovao na utakmice desetak godina i tada je bio revolt zbog imena Croatia. Za povratak imena smo se izborili, a sada kada imamo Dinamo strahujemo da nas izbace iz Europe zbog nereda.

Dokažimo se u drugim stvarima protivničkim navijačima, npr. tko je pametniji, tko je bolji frajer, bolji navijač ili bolji pivopija, a ne tko je veći primitivac. Ne vidim gdje se tu brani čast Zagreba i Dinama. Uvjeren sam da su ipak na stadionu pravi navijači bili u većini i da će Bad Blue Boysi ove izgrednike isključiti iz svoje grupe, a ne se samo ograditi kao do sada. Ovako ispada da su svi Bad Blue Boysi huligani, a znamo svi da to nije tako i da su kao navijači među najboljima i najglasnijima u Europi. Zanimljivo je i koliko ih se skupilo na stadionu. Po mojoj procjeni bilo ih je više nego domaćih navijača, pritom mislim na one koji navijaju cijelu utakmicu.

Toliko se gostujućih navijača u Maksimiru nikada ne pojavi i zbog toga im svaka čast, ali one slike razbijanja po prekrasnom Pragu su katastrofa. Na stadionu je navijanje bilo super i sam početak utakmice nagovijestio je dobar rezultat.

Odlično smo stajali na terenu od prve minute. Imao sam osjećaj da možemo zabiti pet, šest komada, ali isto toliko i primiti. Dali smo prekrasne golove i još zapucali toliko čistih prilika. Mandžukić se mogao proslaviti, ali mada je promašio nekoliko šansi, koje se moraju zabiti, ipak je bio najbolji naš igrač. Svaka čast Mandži za trku i borbenost. On je jednostavno pravi Dinamovac i svi bi se trebali ugledati na njega.

{youtube}-lXx2-uUaK8&feature{/youtube}

Zabrinjavajuće je kako smo primali pogotke, ali valjda će se i to popraviti. Očito nam fali još par kvalitetnih igrača. Nadam se da ćemo ih kupiti ove zime ili na ljeto. Po jedan igrač nam je potreban u obrani, vezi i u napadu. Neki igrači su već pokazali da bi mogli biti pojačanje za Dinamo. Tu u prvom redu mislim na Bojana Vrućinu. Mislim da bi on i Mandža radili čuda. Na stadion smo ušli dvadesetak minuta prije početka utakmice. Bili smo u sektoru A6 gdje se nalazila i Dinamova delegacija. Na toj tribini nas je bilo stotinjak koji navijaju za Dinamo. Poslije svakog gola smo skakali kao ludi, dok su nas domaći gledali ispod oka. Pored nas je sjedio Igor Cvitanović sa svojim društvom pa sam ga pozvao na Plavu noć. Rekao mi je da ga nazovem pet dana prije i da će svakako doći ako ne bude spriječen.

Sutradan smo krenuli u obilazak Praga. Iako sam u Pragu već bio, uvijek mi je zanimljivo u tom gradu. Još pod dojmom sinoćnje utakmice krenuli smo u istraživanje grada i gradskih pivnica. Najljepše je to što nigdje ne možete popiti loše pivo, a za najbolje ću proglastiti Staropramen, iako ni Pilsner Urquel nije ništa lošije. Obišli smo Hradčane, Karlov most, Starometske namesti, šetali od pivnice do pivnice, vozili se tramvajem i još puno toga.

Na kraju smo otišli u Flek, pivnicu sa, kako kažu, 2000 sjedećih mjesta. U toj pivnici je osnovan Hajduk, ali su uklonili tablu sa zida na kojoj je to bilo zabilježeno kada sam zadnji puta bio. U Fleku smo sreli i naše navijače iz Pleternice. Bilo je to prekrasno putovanje i još ljepši rezultat. U nedjelju ih idem pozdraviti u Zagreb na utakmicu protiv Osijeka. Zaslužili su.