Nastavljamo s obilježavanjem tridesete godišnjice od povijesnog naslova prvaka. Ovaj ćemo se put prisjetiti Dinamovog nastupa u 1. kolu europskih prvaka kada je u Maksimiru, pred 60.000 gledatelja, svladan portugalski prvak Sporting iz Lisabona. Utakmica je bila odlična, puna ritma, a pogodak Snješka Cerina fenomenalan. Bio je to gol nade za Lisabon koji, nažalost, nije bio dovoljan. Naime, u uzvratu je Dinamo poražen 3:0.
Utakmica je počela u 19.00 sati. Atmosfera nije mogla biti bolja. Stadion je bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Bezbroj plavih zastava, šalova, kapa i šešira. Cijeli stadion u jedinstvenoj želji za što većom pobjedom Dinama.
Lisabonci su strogo pokrivali naše napadače, stvorili su teško prolaznu zonu i nisu dozvoljavali da Dinamo razvije svoju prepoznatljivu igru kada je mljeo suparnike u prvih pola sata.
Nakon početne nervoze, očekivalo se da će se naši igrači srediti, da će nametnuti svoju igru. Vrijeme je odmicalo, a na semaforu je još uvijek stajalo 0:0. U obrani su neprelazni bili Zajec, Hadžić i Bogdan tako da za naš gol nije bilo straha, mada je u 26. minuti Freire iz trka opalio sa 16 metara, ali je lopta prohujala uz stativu.
U nastavku se zaigralo još agresivnije, stvorilo se i dosta izglednih prilika. U 49. je minuti Zajec proigrao duboko u kazneni prostor gostiju Boru Cvetkovića kojega na rubu šesnaesterca ruši kapetan Sportinga Barao i za to dobiva drugi žuti karton i isključenje. Iz slobodnog se udarca nije ništa značajnije dogodilo.
U 61. minuti Dinamo nije imao sreće. Opet je Zajec proigrao na desno Deverića, ovaj iskosa tukao prema golu, Meszaros odbio na drugu stranu gdje je naletio Zvjezdan Cvetković. Lijevi je bek Dinama oštro tukao prema vratima, ali je lopta na svome putu prema mreži pogodila u glavu Ademara koji pada kao pokošen. Trebala mu je minuta vremena da dođe k sebi, ali je spasio siguran gol.
Konačno ipak gol. Deverić je još jednom probio stranu, nabacio poluvisoko prema bližoj stativi gdje je upravo utrčao Cerin. Izgledalo je kao da ni od toga neće biti ništa jer je lopta bila nekako u Cerinovoj ravnini, a na pred njim. Cerin je bio majstor ne samo u gužvama i na malom prostoru, ne samo u rolanju i driblanju. Izvio se nekako unazad i iz poluokreta, nekim poluškaricama, sav nagnut ustranu da bi dobio prostor za udarac, opalio s osam metara topovski i precizno. Neobranjivo. Bio je to i ostao jedini plavi pogodak, usprkos sve jačem pritisku i prilikama za gol.
Gol nade za uzvrat, nažalost, nije bio dovoljan. Dinamo je u uzvratu uvjerljivo izgubio 3:0, no najbolji čovjek na terenu ponovno je bio Cerin. Doduše, zbog svog hat-tricka Oliveira je bio proglašen igračem utakmice. Sportingovci su napadali, Oliveira davao golove, a najbolji igrač na terenu je bio Snješko Cerin.
Izvrsno je gradio igru, vješto oduzimao loptu, precizno i pravodobno dodavao, borio se poput lava i do kraja se nije predavao. Ostali suigrači su tu večer neshvatljivo zakazali pa je njegov ogroman učinak ostao nedorečen. Dragan Bošnjak je na toj utakmici čuvao Oliveiru i to mu je vjerojatno bila najslabija igra u Dinamovom dresu. Osim Cerina, jedini koji su donekle zadovoljili bili su Zajec i Hadžić.
