Hernan Medford i Roland Gonzales u Dinamu se proveli samo 6 mjeseci, ali ih se Dinamovi navijači i danas rado sjećaju. U Dinamo su došli 1990. godine nakon Svjetskog prvenstva u Italiji. Došli su kao pojačanja uz suglasnost odgovornih ljudi u Dinamu. Jedan i drugi bili su među najzaslužnijima što je te godine njihova Costa Rica učinila boom, plasiravši se u drugi krug natjecanja najveće svjetske nogometne smotre.
Na prvenstvu su pobijedili tada dvije velesile Škotsku i Švedsku, a Medford i Gonzales bili su junaci tih trijumfa. Medford je bio strijelac pobjedonosnog gola Šveđanima, a menadžer svjetskog glasa Predrag Naletilić bio je najbrži. U zaista velikoj ponudi uspio je ugovorima obvezati obje kostarikanske zvijezde.
Naletilić je došao pred tadašnjeg predsjednika Zdenka Mahmeta i ponudio mu najbrže krilo svijeta. Uslijedile su kratke konzultacije da se zatvori konstrukcija i Medford je postao građanin Zagreba. Tada je dobio možda i previše medijske pompe jer su dinamovci bili željni sudionika Svjetskog prvenstva, budući da su naši predstavnici Šuker i Panadić u Italiji bili tek gledatelji.
U prvom nastupu za Dinamo, na prijateljskoj utakmici s Hajdukom, Medford se ozlijedio, no iščašeno rame ubrzo je namješteno u Italiji pa je ubrzo opet zaigrao.
Gonzales je stigao nešto kasnije jer su ga treneri Kuže i Belin pomno testirali. Nakon što je dobio najpovoljnije ocjene, ubačen je u najteže bitke. Briljirao je protiv Atalante u Bergamu (Medford kasnije ušao s klupe), a stradao protiv Partizana u Beogradu gdje su se neki i te kako dobro skrivali i bježali.
Nakon toga je slijedio oporavak, sve klimavija Kužeova stolica i kompromis s nekim uvrijeđenim zvijezdama koji su gubeći vlastito samopouzdanje počeli "režati" na Kostarikance. Dobivali su sve manju minutažu pa je rastanak bio neizbježan.
Zavoljela ih je i publika, posebno Bad Blue Boysi, što je opet nekima u momčadi i oko kluba zasmetalo pa je pukotina postajala sve veća. Medford bi nakon postignutog gola redovno trčao prema sjevernoj tribini.
Slijedila je besparica i nemogućnost da Dinamo izvrši svoj dio obveze, potom i zimska stanka. Dečki su otišli kući i do tamo su stigle glasine da je u Jugoslaviji građanski rat te da je Zagreb najnesigurniji grad nakon Bagdada.
Gonzales je ionako bio otpisan, a Medford je zakasnio na prozivku pa je stavljen u nemilost. Za Gonzalesa je odmah interes pokazao austrijski Steyr kojeg je vrlo uspješno vodio Otto Barić, a Medforda je kupio Rapid iz Beča.
Šteta, zavolio sam Dinamo. To je bio i ostat će moj klub. Ja sam uostalom i član BBB Fan Cluba. Možda se jednog dana opet sastanemo u mirnijim i normalnijim okolnostima. Nipošto Zagrebu adios, samo bok i doviđenja, rekao je na rastanku.
