Petar Bručić je bio igrač kojega su navijači, ali i suparnici, posebno cijenili. Danas je fizički izvan nogometa, ali ga redovito prati i upućen je u sva aktualna zbivanja u klubu i oko kluba. Rođen je 28. lipnja 1953. u Jarmini, a u Dinamo je došao 1975. godine iz vinkovačkog imenjaka. Za našu je prvu momčad odigrao 380 utakmica, a nakon toga seli u Rapid iz Beča. Ovo je intervju što nam je dao prošle godine. 

- Pa dobro, Pero, gdje ste Vi? Nema Vas baš u javnosti.

Evo me. ŽŽivim u Zagrebu i tu provodim većinu vremena. Ponekad navratim u rodnu Jarminu, ali uglavnom sam u Zagrebu.

-Čime se bavite danas?

Ja sam u mirovini, a inače se bavim vinogradarstvom, podrumarstvom, voćarstvom, uređujem vrt, kosim travu...Imam žženu, kćer, zeta i unuka Lukasa od 7 godina, svi smo ovdje u Zagrebu. Povremeno odemo u Jarminu i tako provodimo staračke dane.

- Pratite li još uvijek nogomet?

Naravno da pratim. Jednom dinamovac, uvijek dinamovac i to se nikada neće promijeniti.

- Što kažete za današnji Dinamo. Koja je osnovna razlika ovoga i Dinama iz Vašeg vremena?

Osnovna razlika je u tome što je onaj moj Dinamo bio vjerojatno najsiromašniji u povijesti kluba. Mi smo igrali gotovo džžabe, a ovi danas imaju ugovore koji se mogu samo požželjeti. No kad razmislim, mi smo možžda bili više klapa jer danas su dečki uglavnom sa strane pa je to teško ujediniti. Prije je težžište bilo na domaćim igračima, a danas je to ipak drugačije.

- Sjećate li se svog prvog nastupa u plavom dresu?

Sjećam se. Bilo je to 1975. kada sam došao iz vinkovačkog Dinama. Igrali smo prijeteljsku utakmicu protiv PAOK-a u Grčkoj. Te smo godine bili u Grčkoj na pripremama tako da sam zapamtio svoju prvu utakmicu.

- Pamtite li možžda posebno neki gol koji ste zabili?

Nemam nešto posebno za izdvojiti. Sjećam se da sam zabio gol i Partizanu i Zvezdi, a za Hajduk nisam siguran. Ako bih baš morao izdvojiti neku utakmicu, onda bi to bilo finale Kupa u Beogradu kada smo u finalu pobijedili Crvenu zvezdu. Trener je tada bio pokojni Vlatko Marković. To mi je definitivno jedna od dražžih utakmica.

- Koji Vam je najbolji igrač s kojim ste igrali?

Bilo je jako puno dobrih igrača, ne dobrih nego odličnih. Koga god bih izdvojio ne bih pogriješio, od Cice, Mlinke, Deverića, Zeke, Hadžžića - to je bila stvarno vrhunska momčad u to vrijeme.

- Družžite li se danas s nekima od njih?

Vidim se s Vabecom i Poljakom, a često se čujem s Mlinkom.

- Posjećujete li Maksimir?

Svakako, kad god sam tu i kad imam priliku odem na utakmicu.

- Kako Vam je bilo u Rapidu? Je li to bio korak naprijed u karijeri?

Bio je to korak naprijed u karijeri. Igrao sam tada najzreliji nogomet. To su bile najponosnije godine u mom žživotu. Igrao sam u istoj ekipi s Kranklom, s najboljim austrijskim igračem svih vremena. To je najbolji napadač s kojim sam igrao.

- Tamo Vas, koliko sam upoznat, i danas smatraju za jednog od najboljih veznih igrača koji je ikada igrao u Rapidu? Je li to točno?

Je, to je točno. Jako me često pozivaju na svoje utakmice, pogotovo na derbije i europske utakmice.

- Jeste li kao igrač Dinamo svojevremeno išli na Plave noći?

Jesam, kako ne. Kao igrač sam se išao družžiti s navijačima gdje god je trebalo. Sjećam se da sam jednom bio na Plavoj noći baš u Vašoj blizini, u Osijeku.

- Mi smo u Orahovici do sada organizirali osam Plavih noći i ove godine će biti deveta pa Vas ovim putem pozivamo na našu zabavu. Možžemo li računati na Vas?

Možžemo se čuti kada budete znali termin. Ako budem tu i ako sam slobodan, vrlo rado ću doći.

- Hvala Vam na ovom razgovoru. U ime svih članova Udruge žželim Vam sve najbolje u žživotu.

Pozdravljam sve Vaše članove i dinamovce u Orahovici. ŽŽelim vam, kao i našem Dinamu, sve najbolje. Ustrajte u navijanju za naš Dinamo i ne dajte se pokolebati. Napadaju nas sa svih strana, ali rezultati su iza nas: prvaci smo deset godina zaredom i svake godine igramo u Europi. To treba cijeniti i čestitati ljudima koji uspješno vode naš klub. Pozdrav od Pere Bručića!